Neovisni, ali ne i neutralni

Riba smrdi od glave

Da, koji je to moj, koji je to "naš" Treći put? Pa kada kažem "Naš Treći put" tada je razvidno da znam da postoji i prvi put, i drugi put, i treći put, i četvrti put, i peti put … i sedmi put, i osmi put, i tko zna još koliko putova u toj "šumi putova" svakodnevnice u kojoj živimo. I stoga mi "uši" bruje od uzvika, "glava" me boli od interpretacija, "obrazi" mi rumene od prezira, "umor" me svladava, "samospoznaja" mi se gubi u ništavilu, "jad i bijeda" me obuzimaju, jer ne znam odgovoriti na tako jednostavna pitanja svakodnevnice kao što su to:

kada će biti izgrađeni dječji vrtići; kada će promet u našem gradu Zagrebu prestati biti "nepromet"; zašto moram plaćati parking za ono malo mjesta na kojemu sam živio desetljećima, i na kojemu danas ne mogu parkirati; zašto u svojem gradu ne mogu prodati svoju robu; zašto ne mogu naplatiti ono što sam proizveo i prodao u Zagrebu; zašto mi je poskupila voda koju jednako pijem svaki dan; zašto stan koji sam kupio ima toliko "skrivenih mana"; zašto radim za malu plaću; zašto se ne mogu zabaviti kako to želim; zašto u zagrebačkoj školi imam sve "bez veze", pa i stare klupe, pa i oltar kojemu tu nije mjesto; zašto moram plaćati preskupi taksi; zašto netko može činiti što čini - a ja to ne mogu i ne smijem; zašto drogu prodaju ispod stana u kojemu stanujem a kada odem na policiju da to prijavim - onda moju prijavu zaprime na papiriću i bace ga u smeće; zašto susjed ne čisti snijeg ispred svojih vrata; zašto ne mogu sagraditi balkon makar imam suglasnost pet vlasnika stanova, ali šesti vlasnik stana u našoj kući to ne dopušta; zašto moram glasovati za rušenje Dinamovog stadiona i baciti u smeće 100 milijuna eura, i zašto moram platiti izgradnju novog Dinamovog stadiona za 200 milijuna eura kada će na njemu "naši dečki" igrati - ali će to stvarno (is)koristiti Mamić za svoju "managersku pinklu"; zašto ja kao rođeni Zagrepčanin ili dugogodišnji stanovnik i građanin svojega i našega grada Zagreba nisam poštovan, a poštovan je svaki "prišipetlja" koji zna onoga koji "zna se …"; zašto ja ne "prolazim" na natječaju, a "on prolazi"; zašto …

I na tisuće pitanja, i na desetine tisuća pitanja slijede jedno za drugim svaki dan, na stotine i stotine tisuća pitanja koje postavljaju građani grada Zagreba gotovo svaki dan … još od onoga pisma iz 2000-godine, kada je "ON", koji zna odgovor na svako pitanje, poručio svima: "Javite se mojoj tajnici ako imate problema, ali pod uvjetom da ste članovi moje Partije!"

Da, i mene su osobno jednom pitali jesam li član te PARTIJE. Drugi su me pitali jesam li član "naše" PARTIJE, naravno ZNA SE koje partije. Naime, samo je ONA na čelu s NJIM "naš" narod, koji stoljećima opstoji na tom "komadiću prostora" pod nazivom Hrvatska, i to "pola" na Balkanu - a "pola" u Mitteleuropi, konačno izvela na "pravi put". Treći su me, dalje, pitali jesam li liberal, četvrti su me pitali jesam li socijalista, peti su me pitali jesam li seljak, i to ne onaj običan - već farmer, jer tada i oni imaju za mene pravi put …

Da, stvarno, kakve "sve to veze" ima i s naplatom potraživanja, i sa Zelenom tržnicom, s dječjim vrtićima, i s domovima umirovljenika, kakve sve to veze ima s radnim vremenom "dućana" u mojem gradu, kakve sve to veze ima sa Zoološkim vrtom, kakve sve to veze ima s Cvjetnim trgom, kakve sve to, ali i mnogo, mnogo još toga ima veze, i sveze sa "samo" 3 temeljna pitanja mojega, i našega grada Zagreba? Ima, ima - i to goleme i veze, i sveze.
I to zato što "riba smrdi od glave"!

Zagrebački Treći put

Tri temeljna pitanja, tri temeljne uporišne točke koje čine cjelinu pod nazivom ZAGREBAČKI TREĆI PUT jesu:

1. POLITIKA JE OVLAST UPRAVLJANJA PROCESIMA RAZVITKA GRADA ZAGREBA, A NE VLAST NAD GRAĐANIMA GRADA ZAGREBA.

2. POLITIČKA VLAST NAD ČINJENJEM I UČINCIMA ČINJENJA, posebice, GOSPODARSKIH SUBJEKATA, MORA DOBITI "NOGOM VRITNJAK" IZ GRADA ZAGREBA.

3. DECENTRALIZACIJA FUNKCIJA, ODLUČIVANJA, I POSTUPANJA, MORA OSIGURATI UMREŽAVANJE U CJELINU INTERESA GRADA ZAGREBA, KOJI NIJE ZBROJ POJEDINAČNOG - VEĆ PROISTJEČE IZ SINERGIJE POJEDINAČNOGA.

Je li to naš Zagrebački Treći put?
Da, to je naš Zagrebački Treći put koji nas ZAJEDNO vodi iz ove "šume Striborove" u kojoj "kraljuju" još uvijek postojeće s vremenom pregažene ideologije, pregaženih partijskih interesa, pregaženih podmetanja, pregaženih "pameti", pregaženih "mesija", pregaženih "karizmi", pregaženih laži o pravdi i o institucijama pravne države koje "treba pustiti da rade svoj posao", pregaženih priča o jednakosti, priča istih šansi, komunjara i nekomunjara, socijalista, nesocijalista i neosocijalista, demokrata i socijaldemokrata, narodnjaka i populista, kršćana i demokršćana, socijal-liberala, konzervativnih i nekonzervativnih liberala, neoliberala, republikanaca, ljevičara, i onih "u sredini", zelenih i "nezelenih", održivih, neodrživih, uravnoteženih, laburalista i kapitalista, mladeži i starosti, siromašnih i bogatih, i "onih" u sredini …

Da to je naš ZAGREBAČKI TREĆI PUT, jer je to put svih onih koji žele jednostavno živjeti, i dobro živjeti, i sigurno živjeti danas, i sutra u svojem vlastitom domu, u toplom domu Grada Zagreba.

Zato je to put ZA slobodan Zagreb!
Zato je to put PROTIV Milana, kao metafore svih "putova" vlasti koja zna odgovore na sva pitanja. Jer to zna samo VLAST ogoljena na supstancu "bandićevske socijaldemokracije".

Na našem Zagrebačkom Trećem putu nema vlasti koja zna da li treba izgraditi sjevernu ili južnu "tangentu" u gradu Zagrebu (kako samo "umno" rečeno!) - ali zato ima ovlast utvrditi ispravne odgovore; na našem "trećem putu" nema vlasti koja zna zbog čega je gotovo ubijen Rađenović - ali zato ima ovlast otkloniti sve zaprjeke do traženja i nalaženja prljavih ugovora; na našem "trećem putu" nema vlasti koja zna do koje razine se smije zadužiti, ili do koje granice se smiju izdati garancije na imovinu svih građana grada Zagreba - ali zato ima ovlast da to pita građane grada Zagreba; na našem "trećem putu" nema vlasti koja zna što valja činiti Komora grada Zagreba, Udruženje obrtnika grada Zagreba, ili, primjerice Udruga za zaštitu potrošača grada Zagreba - ali zato ima ovlast da to pita gospodarstvenike, ili da to pita članove brojnih udruga uvijek onda kada se ne provode zadaće koje izrijekom, i izravno imaju u institucionalnom sustavu, političkom sustavu, i društvenom sustavu koji nosi ime i prezime GRAD ZAGREB.

Za to, i za još "mnogo toga", imamo uporišta u našem Zagrebačkom Trećem putu, jer na NAŠEM Zagrebačkom Trećem putu "riba ne smrdi od glave". A tamo gdje možebitno taj smrad i opstane, postojat će uvijek ona "prva svijeća" koja je itekako u stanju "obasjati" prepoznatljivost "ribljeg smrada".

Uporišta Trećeg puta

"Bogovi" - oni svjetovni, odavno su pali na tjeme u prvoj stvarnoj demokraciji na svijetu, onoj "američkoj", koja je 1945. godine očistila zapadni svijet od najvećeg zla koje je izronilo iz tame neljudskoga. A to je bilo zlo fašizma, nacional-fašizma, militarizma, to je zlo diktature, to je zlo totalitarizma, i to je zlo svih onih koji znaju odgovore na sva pitanja. Konačno je 1989. godine nestalo i zlo komunizma, barem na našim europskim prostorima. Nestalo je u prašini rušenja Berlinskog zida, koji je i simbolički i stvarno dijelio narode i građane koji, barem po riječima, pripadaju istoj kršćanskoj kulturi. I u "trenu sekunde" pojavili su se i u Hrvatskoj, i u našem gradu Zagrebu novi "Bogovi", koji u postojećoj parlamentarnoj demokraciji po nazivu - ostvariše "kraljevstvo na zemlji". Ali za koga?

Zar to "kraljevstvo na zemlji" postoji za mene Hrvata, kao pripadnika mojeg hrvatskog naroda - koji nije nikakva takozvana "društvena kategorija" - već je to moje, i to je naše zajedničko genetsko, jer je to, genetsko, naša zajednička narodnosna pripadnost?
A koje u meni kao genetskom biću točno genetski određenoga naroda ne postoji u molekuli "de-en-a" već u sinergiji tih "molekula" koje jesu hrvatski narod. I zato je hrvatski narod moj biološki etnos u biološkom određenju nastanka, nestanka, i opetovanog nastanka hrvatskog života u živom biću onoga što nazivamo čovječanstvom, a čijom biološkom sudbinom upravlja "bitak" u bilo čijem određenju, a nedvojbeno i u Njegovom.

Zar to "kraljevstvo na zemlji" postoji za mene Hrvatskog građanina, kao pripadnika mojega hrvatskog građanskog društva (tj. nacionalna pripadnost), kojemu nota bene radi o "glavi" postojeće hrvatsko kapitalističko buržoasko partijsko (političke elite) i trgovačko društvo (vlast korporacija i vlast korupcija)?
A što u meni, to jest - "to - građansko", proistječe u samospoznaji onoga ante starčevića koji je tražio put opstanka hrvatskog naroda (moje narodnosti) kroz postojanje hrvatske države. No, ne i takve države, "po Hegelu" kao "božanskom biću", već takve hrvatske države koja je u funkciji transformacije jednog, i jedinoga hrvatskog naroda na svijetu u hrvatsku naciju. Jer, u suprotnom, narod i narodnost mora nestati, zato što na genetskom određenju nije ostvariv ni gospodarski, ni društveni razvitak. Na narodu, na onoj njegovoj genetskoj supstanci, ostvariv je civilizacijski razvitak samo na uzgoju i berbi "banana".
Nacija ne postoji i ne opstoji po kapitalu, i po takvoj kapitalističkoj državi u funkciji naroda koji uzgaja i bere "banane", već ona postoji i opstoji u razvitku vrijednosnih određenja (hrvatskog) građanskog društva u (politološkom) smislu građanskog društveno političkog sustava.
(Dakako, može postojati i postoji upravo takav danas zaostali kapitalizam kakav su nam "poklonili" u Hrvatskoj ZNA SE, a u Zagrebu "bandićevske socijaldemokrate" na čelu sa svojim "socijaldemokratskim karizmatikom" Milanom.)

Zar "kraljevstvo na zemlji" postoji za mene kao državljanina Republike Hrvatske, ili, konačno, kao državljanina bilo koje države na svijetu po "boji pasoša", bila ona crvena, crna, zelena … plava?
S time da ja jesam državljanin Republike Hrvatske, jer je to "najbolja" država na svijetu jer ona ima "najbolju" VLAST na svijetu. Zar stvarno, zar je to istina? Naravno da je to laž!
Ja jesam državljanin ove Hrvatske države zato što moja takva institucionalna pripadnost po državljanstvu podliježe pravnom poretku kao pravo i obveze državljanina u odnosu prema državi. Ali i obratno! Naime, kao Hrvata, tj. pripadnika matičnog i najvažnijeg hrvatskog naroda (narodnosna pripadnost), i kao hrvatskog građanina, tj. pripadnika hrvatske nacije (nacionalna pripadnost), takva moja institucionalna pripadnost državljana znači moje očitovanje postojanja obveze Hrvatske države da ona mora biti u funkciji (prije svega mojega) hrvatskog naroda, i da ona mora biti u funkciji zaštite i razvitka hrvatskog građanskog društva, odnosno (moje) hrvatske nacije. U suprotnom, ja kao hrvatski državljanin imam pravo biti jako, jako nezadovoljan, i imam naravno pravo postati protivnik takve Hrvatske državne vlasti. A tada se očitujem i kao hrvatski državljanin, i kao Hrvat, i kao hrvatski građanin.

To su moji odgovori na pitanje koja su moja uporišta. A moja uporišta proistječu iz djela i misli Oca Domovine - ante starčevića. Da, namjerno već po drugi puta ispisujem njegovo ime i prezime s malim slovima. I to činim zato što velika imena imaju vrijednost po VLASTI. No, ono malo zrno dijamanta što trajno svijetli, zar u nama (?) meni je vrednije i važnije nego li svi dragulji zajedno u tolikim škrinjama s dukatima velikih imena i prezimena. Pa i u onoj Milana Bandića.

Naš zagrebački identitet

Znam što mi govore dobronamjerni, a ne oni zločesti, ili moji politički protivnici, pa i moji (zar smrtni?) politički neprijatelji, ili, pak, oni koji su funkcionalisti, prakticisti, operativisti, pragmatisti, realisti, obrazovani i nadobrazovani… A govore mi da su ovo misli i riječi za državne izbore, a pred "nama" su lokalni izbori.

Da, ovo jesu lokalni izbori u svim gradovima i općinama u Hrvatskoj. Ali ovo nisu "samo" lokalni izbori za izbor gradonačelnika, njegovih zamjenika, i za članove vijeća gradskih četvrti (prije svega) grada Zagreba. Povijesno, razvojno, i društveno svi "hrvatski putovi" vodili su u Zagreb. I Zagreb su pretvarali u svoju "šumu Striborovu".

Ali Zagreb je i u srcu, i u duši ostao ono što jeste, a to je metropola hrvatstva, metropola hrvatskog građanstva, i metropola hrvatskog gospodarstva. To je NAŠ zagrebački identitet.
I ja sam ga zato s pravom javno predočio svima!

Zato su ovi izbori - izbori PROTIV Milana - ZA slobodan Zagreb.
A slobodan Zagreb je slobodan onda kada u smeću prošlosti završi sve ono što je našu prošlost učinilo smrdljivom, i usmrđenom. A to su prežvakane ideologije, prežvakane političke doktrine, na čelu s "pjevačima hrvatstva", i na čelu s "pjevačima socijalnog i pravednog društva" po zagrebačkim ulicama i po zagrebačkim salonima - s danas nabubrenim lisnicama. Ostavljajući iza sebe našu usmrđenu prošlost, i našu probušenu budućnost, s pitanjima na koja su oni dali sve odgovore!

Stoga pitam sve vas koji znate bolje sve od mene:
Je li uopće moguća bila kakva izborna kampanja "ZA", onda kada ne postoje vlastita uporišta, onda kada ne postoji vlastiti identitet?

Ja nemam paradigmu, ja nemam karizmu, ja nisam bogat, ja nisam ugledan, ja sam običan, prosječan, da - čak i siromašan. Jer ja imam Zagrebački Treći put - ZA slobodan Zagreb!
Slobodu ne traže bogati, jer oni imaju slobodu. Slobodu traže samo siromašni.

Sa Zagrebom u zajedništvu na Zagrebačkom Trećem putu svi smo snažni, i oni siromašni, i oni bogati, i toliki, toliki - obični. Samo zajedno ZA SLOBODAN ZAGREB prestajemo biti siromašni. S takvim hrvatskim političkim strankama, i s takvim njihovim "paradigmama", i s tolikim i tolikim politikantskim interesima – svi smo atomizirani i bespomoćni. A ja to sada nisam, mi to sada nismo. Jer MI sada imamo temelje za našu kuću, a njezin naziv je ZAGREBAČKA LISTA.

I da završim ovu moju objavu Zagrebačkog Treće puta slijedećim riječima. Dobro je kazao Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, citiram: "Kolokvijalno rečeno - u banani smo".
Veliki Šogun Zagrebački (kako ga je nazvao onaj jedan iz naše blogerske zajednice), dakako, i nema što za reći zato što on već ima svoju kuću - a to je čitavi grad Zagreb.
Ali samo još nekoliko mjeseci, i nikada više !!!

Put vlastitog društvenog razvitka svih nas Zagrepčana ne može biti, i više nikada ne smije biti na standardima HDZ.
Put vlastitog društvenog razvitka svih nas Zagrepčana ne može biti, i više nikada ne smije biti na standardima "bandićevske socijaldemokracije", i takve na djelu pokazane "socijaldemokracije" GO SDP Zagreba.

MI IMAMO NAŠ ZAGREBAČKI TREĆI PUT - ZA SLOBODAN ZAGREB !

To je NAŠ PUT iz društvenog i gospodarskog kolapsa, kulturnog kaosa, i civilizacijske retardacije u koju su NAS, stanovnike i građane grada Zagreba doveli njegovi gospodari.

(U utorak 25.11.2008. bit će objavljen članak pod naslovom:
- Politika kao ovlast upravljanja protiv partijskog makijavelizma -
kao treći po redu u nizu članaka pod zajedničkim nazivom:
PROTIV MILANA - ZA SLOBODAN ZAGREB !
nakon uvodnog članka pod tim nazivom, koji je objavljen u subotu 15.11.2008.,
i prvog članka pod nazivom Prva svijeća, koji je objavljen u utorak 18.11.2008.
na Pollitika.com - koji i zbog toga s razlogom postaje najvažniji politički portalu Republici Hrvatskoj, a zasebno i u gradu Zagrebu)