Tagovi

'Kome bi šumilo, more moje sinje, da Hrvatske nije, da Hrvatske nije ...'

Osvrt na koncert pjevača zabavne glazbe ... pa kakva je to tema za pollitiku? I još kad autor nije nikakav glazbeni kritičar, pa će biti lako dovesti u pitanje njegove ocjene? Tema jest neobična, u svakom slučaju ... ali i to dođe na red. A vjerojatno će se naći i poneki razlog za pročitati.

Riječ je o sinošnjem koncertu Mila Hrnića u Dubrovniku. Ako očekujete da se tamo dogodio nekakav incident, koji bi bio povod za ovaj ogled ... varate se, ništa se takvoga nije dogodilo. Športska dvorana u Gospinu polju, početak u 21 h, koncert Milo Hrnić i prijatelji. Uobičajena slika, još puno prije koncerta mnoštvo ljudi i kolone automobila slijevaju se prema Gospinu polju. Puna dvorana, odlična atmosfera, sve u najboljem redu od početka do kraja. A potrajao je koncert skoro do ponoći (istina, početak je kasnio, ali to nije ništa neuobičajeno).

Pa u čemu je 'štos'? Zašto ovaj dnevnik kad se ništa posebno nije dogodilo? Međutim, dogodio se ... i događa se Milo Hrnić. Ne samo rodnom Dubrovniku, nego i Hrvatskoj. Pjevač koji je prevalio šezdesetu, u jednom trenutku, u najavi jedne pjesme (Dobri ljudi), spominje i ratnu sličicu iz života, a glavni lik je njegova unučica ... A pred pozornicom u ritmu se ljuljaju, skaču i 'luduju', s njim pjevaju stotine mladih ... sve odreda njegova unučad po dobi ... publika osjetno mlađa od njegovih pjesama, koje se redaju jedna za drugom. A Milo u pravoj formi, ne bi mu bilo mane ni da je 20-30 godina mlađi ... Diktira tempo, skače i on s njima, pruža mikrofon prema publici, a oni k'o jedan pjevaju stare refrene. Eto, to je razlog ovoga dnevnika ... jer mislimo što hoćemo ... ali to je ipak fenomen. A možda je usputni fenomen i ono što već spomenuh ... nikakva 'pratećeg' incidenta tu nije bilo.

Ne znam koliko je ljudi bilo na koncertu. Pozornica je bila sa sjeverne strane, na mjestu male tribine, a parter je bio slobodan, za mlađu publiku. Vjerojatno oko 2.000 ljudi. Naravno, južna tribina je bila puna, a nekoliko stotina mlađih je stajalo, ili bolje rečeno 'ludovalo' u ritmu Milovih pjesama na parteru. Spomenimo i scenografiju, ozvučenje ... kažu da to Dubrovnik još nije vidio. Svakako, bilo je vrhunsko ... bar sam ih takvim doživio, ali tu nisam mjerodavan, jer i sam spadam među one koji nisu pozvani ocjenjivati te stvari. A razlog je sasvim banalan, nisam puno sličnih događaja uživo vidio, bar ne u novije vrijeme ... drugim se putima krećem.

Vratimo se opet sinošnjem fenomenu, jer nisu u publici bili samo mladi, Milova 'unučad'. Bilo je tu i mnoštvo njegove 'djece' (po dobi, naravno), vršnjaka, čak i male djece s roditeljima, ali i starijih ... Mičemo se s tribina po završetku koncerta, kad odjednom zastoj ... ide se malo sporije. Tek u prolazu uočavam razlog. Jedna starija gospođa, mogla bi Milu biti i majka po godinama, teško hoda, pomaže se štapom, a pod ruku je drži druga gospođa. Opravdan zastoj, čekamo na silazak u parter, tamo se situacija 'raščišćava', a ja kuriozan k'o što jesam (znatiželjan, po dubrovačku), gledam to društvo malo iz bližega. Gospođa zaista ima punih osamdeset, ozarena lica, očito je uživala u koncertu ... A njezina pratilja, vjerojatno joj je kći, ima i ona šezdesetak ... odvojila se od majke i u zanosu rasplesala se sama po parteru ... u ritmu glazbe iz zvučnika koja ispraća publiku ...

Eto, to je Milo, to je Dubrovnik ... Ali ne samo Dubrovnik. Bilo je tu i njegovih obožavatelja sa svih strana. Najbliže pozornici dvije skupine mladih u posebnim majicama s Milovim imenom. Jedni su iz Mimica kod Omiša ... Milo ih posebno pozdravlja, kaže da idu s njim na sve koncerte diljem Hrvatske, ni jedan nisu propustili ... Druga skupina su mladi Konavljani ... čujem nakon koncerta da su športaši ... trebao je biti trening u dvorani na Grudi isto veče ... naravno, nije ga bilo. Vidio sam izbliza nakon koncerta i obožavatelje iz Mimica ... ozareni mladići, živo komentiraju koncert na izlasku iz dvorane ... Ali sve je vrlo fino i kulturno, odlična atmosfera među publikom i nakon koncerta ... nigdje da nešto 'zaiskri' u tom mnoštvu ... Nije bilo ni puno pića, ostala je po koja prazna pivska boca ili čaša za sok ... A bila su tu zapravo četiri naraštaja – od sasvim male djece u pratnji roditelja, preko mladih (uobičajene publike na takvom događaju) i 'srednje generacije' (moje, recimo da se 'šlepamo' za 'pjesmama svoje mladosti') – ali, kao što već spomenuh, i vrlo starih osoba ... I svi sretni i zadovoljni. Naravno bilo je tu i nekoliko redara i policajaca. Treba li spomenuti da nisu imali nikakva posla? Nisu ni bili potrebni, ali treba poštovati regule (pravila, propise).

Pjevao je Milo punom snagom ... i stare i nove pjesme. Upravo mu je izašao novi CD, nisam točno zapamtio kako se zove, pa je bolje da ne pogriješim ... 'Za sva vremena' ili tako nekako. U izvedbi jedne nove pjesme pridružuje mu se i klapa Subrenum ... ponajbolja dubrovačka klapa, Župljani ... u tom trenutku i Milo je lokalpatriot ('I ja sam Župjanin!') ... I ova izvedba odlično zvuči. A potom Subrenum ostaje sam na sceni, izvode jednu pjesmu (je li bila Oliverova?), omogućujući Milu kratak predah i presvlačenje... I klapa zvuči odlično, unatoč ambijentu različitom od uobičajenoga za tu vrstu pjevanja. A jednako i prolazi ... publika ne štedi dlanove... Prateći sastav, okosnicu mu čine članovi skupine Libertas s kojom je Milo i započeo karijeru, čuvena Đoka kao prateći vokal ... njezina unučica vadi listiće (kupone ulaznica) u nagradnoj igri prigodom druge kraće stanke, kad Milo 'hvata zraka' i opet se presvlači ... Moja Ane broji dane, pjevaju mladi u parteru, trese se dvorana ... tko zna, možda im se mama zove Ane ... skoro podjednako 'broje godina' – i ta pjesma i njihove mame. Na kraju Vrati se ... ista slika, Milo odlazi, a publika ga pjesmom doziva ... Vrati se, vrati se! Naravno, Milo se vraća i ne ostaje joj dužan ... opet su požurili konji moji, dvorana je na nogama ... ovacije za kraj.

Pišem ovo kao dnevnik toka svijesti, onako kako mi impresije naviru, pjevušim poneki refren u sebi, proživljavam sinoć doživljeno ... a jesam li uspio prenijeti nešto od ugođaja ... to ćete već vi ocijeniti.

A da baš sve ne bi bilo 'izvan konteksta' pollitike, mada osobno ne mislim da je tako, recimo za kraj da naš Milo i nije baš neki 'glazbenik-zgubidan', da se ne naljute glazbenici ... On je i vrlo agilan HNS-ov vijećnik u dubrovačkom Gradskom vijeću. Vijećnička pitanja, diskusije ... uvijek aktualan i pogađa bilo javnosti. Prenose to često u svojim izvješćima i lokalni mediji. Dakle, Milo je i po toj svojoj dimenziji i te kako naš. Bravo Milo!

Komentari

...sve, sve to dobro zna

...sve, sve to dobro zna moja Dalmacija!

silverci

"Isto i jednako nisu ni isto ni jednako."
silverci

Tko je glasao

Madona Kroz vaš dnevnik

Madona
Kroz vaš dnevnik doživjeh ovaj koncert. I ne čudim se doživljaju starih, mladih i malih. Svima nam treba nešto za dušu. Lakše se tada diše i malo se zaborave sumorni dani naše stvarnosti (ono iz frederikovog dnevnika - Hrvatska čudnovata stranka). Bravo svi koji imaju duha i znadu se zabaviti!

Madona

Tko je glasao

A treba li napomenuti da bi

A treba li napomenuti da bi milo pjevao i na HDZ-ovim skupovima (upravu na isto mjestu) da nije HNS-ovac.
Treba li napomenuti da je na istom mjestu bilo incidenata onda kada M.P. Thompson pjevao. Vidi se da jedan čovjek ipak može okupiti narod iako ne pjeva putopisne pjesme tipa "stići će vas naša ruka i u Srbiji" i "Sude mi" i "ljudini sinovi" uvijek afirmirajući mase negativnim nabojem.

Bravo Milo - Naše Dubrovačko.

The Marshal

Tko je glasao

Ja sam u subotu bio u

Ja sam u subotu bio u Lisinskom na koncertu povodom 40 godina umjetničkoga rada mo. Krešimira Magdića (inače dubrovčanina).
Nastupilo je 15-tak klapa, ansambl Lado koji su izvodili pjesme koje je Magdić skladao na stihove J. Fiamenga.
Bilo je odlično i bez incidenata (šala mala).

cogito ergo sum

Tko je glasao

Drago mi je da je bilo

Drago mi je da je bilo odlično, teško bi bilo i zamisliti nešto drugačije.
A koncertna nije športska dvorana, pa se i ono drugo podrazumijeva.

ragusa

Tko je glasao

E moj Marshale, ima nas

E moj Marshale,
ima nas raznih - vazda je tako bilo i bit će.
Ali neka se zna da može biti i potpuno afirmativno.
Dubrovnik je uglavnom takav.
Ali kao takav ne sviđa se samozvanim Velikim Hrvatima.
Pa bi na svaki način htjeli 'pokoriti' Dubrovnik.
Daleko im kuća i predkuća!

ragusa

Tko je glasao

Hoces reci daleko joj sve

Hoces reci daleko joj sve tri kuće od naših i daleko joj jahta od moje barke bila.

The Marshal

Tko je glasao

Nijesam ođe mislio na nju

Nijesam ođe mislio na nju koliko na šuškoide,
koji nas na sve načine nastoju okupirat.
Istina, ne bi ni oni mogli toliko da nije domaćijeh izdajnika,
pa u konačnici - imaš pravo.

ragusa

Tko je glasao

Nijesam ođe mislio na nju

Nijesam ođe mislio na nju koliko na šuškoide,
koji nas na sve načine nastoju okupirat.
Istina, ne bi ni oni mogli toliko da nije domaćijeh izdajnika,
pa u konačnici - imaš pravo.

Šuškoidi su poput stranih okupatora u prošlosti. Ovi prvi su kod odlaska bar ostavili koju lijepu građevinu, cestu ili vodovod, a šuškoidi neće ni kamen ostavit. Ostavit će pustoš.

Tko je glasao

e moj ti sve se oko nje vrti

e moj ti sve se oko nje vrti

The Marshal

Tko je glasao

Obliti publica, privatorum

Obliti publica, privatorum curate!
Ovo bi bila parafrazirana negacija (realnost)
u odnosu na ono kako čuveni natpis glasi,
odnosno kako bi stvari trebale stajati.

ragusa

Tko je glasao

Kamo sreće da gornji

Kamo sreće da gornji komentar zaslužuje čistu 'nulu'.
Nasuprot tome, realnost je neumoljiva - dakle 'četvrtica'.

ragusa

Tko je glasao

Postavke za pregledavanje komentara

Od 25. listopada 2017. godine na pollitika.com više nije moguće dodavati novi sadržaj (postove, komentare), niti je moguće kreirati nove ili se ulogirati na stare korisničke račune.
Odaberite svoje postavke za pregledavanje komentata i kliknite na "Snimi postavke" da aktivirate promjene.

Najkomentiraniji članci

Najčitaniji članci