pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Crtam olovkom kuće i brežuljke. Bojam drvenim bojicama te kuće i brežuljke, odredivši baš najmjerno da je tamo trava žarko crvena, a nebo nježne žuto-zelene boje. Odlučujem da cvijeće nema listove i da Sunce nije okruglo, nego trukutasto. Stvaram nove vrste životinja, što više drugačije od ostalih živih bića to bolje. Osjećam kako u meni raste mala želja da se ta moć odluke sa običnog papira preseli i na stvaran svijet oko mene. Želim da mogu odrediti kako će moj mali dio Zemlje izgledati i ponašati se. Čujem tihe korake, sve glasnije i bliže. Vidim profesoricu kako mi uzme papir iz ruke i za moj uspjeli rad me nagradi sa peticom. Shvaćam, shvaćam da je ovaj svijet ograničen na čistu i primitivnu dresuru. Dresura koja produkt moje mašte nagrađuje običnom brojkom sa ciljem da postanem ono što oni definiriju kao 'dobar radnik' ili 'pošten čovjek'...

Dresura, dobro ili loše? Bez dresure nema ni napretka, nema ni obrazovanja. Sa dresurom ljudi postaju životinje, dresira ih se. A što je najgore, dresiraju ih ljudi koji su i sami bili dresirani, tako da se taj dresing prenosi sa generacije na generaciju i tako postaje upitnim. Upitnim zato što ako je prvi dreser dresirao svoje malo štene,a ona će kasnije krivo dresirati još malih štenca, koji će kasnije opet krivo dresirati još malih nevinih štenaca. Školstvo i općenito nauka je prerasla/o u mali ZOO u kojem se iz malih štenaca može izdresirati mala vojska velikih psa koja će vam nositi novine. Dreseri određuju budućnost, jasno je, prvo moraš biti dresiran da bi bio dreser, nikad završavajući krug primitivnog dresiranja se proširio po cijelom svijetu, pa se sad čini da našu sudbinu određuju samo još jedni dresirani štenci...

Dresura je i glavni razlog zašto ljudi ne razmišljaju. Naime, ono što im je rekao tata je tako, isključuje se mogućnost da je tata (čitaj dreser) progriješio. A odkud to tati? Jednostano je, to mu je rekao njegov dreser, koji je to doznao od svoga dresera. No, to se ni nakon toliko puno vremena dresiranja nije shvatilo kao nešto loše. Sve se shvaća i prihvaća na prvu loptu, bez želje da se nešto prouči i stvori vlastiti stav, kojeg se neće usađivati u glavu svojih štenaca. Tako je jednostavno, a ipak tako nedostiživo ma kako god jedan narod 'buntovan' bio. No i buntovnost nije ništa bolje ako je to samo trend, faza koja se preraste. Buntovničko razmišljanje se ne svodi na puštanje kose da se prkosi starcima, nego se svodi na uništavanje tog kruga dresiranja koji se širi i širi. Jebeš buntovništvo ako nije moralno, onda to postaje samo vrsta mode...

No, kada se dresura već i pokuša istrijebiti od nekog buntovnog pokreta koji se većinom sastoji od par ljudi koji imaju jasnu viziju budućnosti i spremni su se altruistički žrtvovati za buduće generacije, te tupe večine koja tih par vizionara slijedi samo da bi mogla okolo hodati u kožnim jaknama i napušiti se odnosno napiti se na prosvjedima. Zašto čovjek uopće postoji ako nema viziju? Samo da odradi svoje vrijeme na Zemlji i po mogućnosti se super zabavi dok čeka da umre i dođe u raj, o kojem mu je pričao njegov dreser, kojemu je to ispričao njegov dreser koji je to čuo od svoga dresera. E, baš zato je moja trava žarko crvena a Sunce trokutasto!