pollitika Neovisni, ali ne i neutralni

Iako se radi o vječno zahvalnoj temi i iako se o njoj već dosta pisalo (Kako se slizati s novinama - smanjenjem PDVa i Sanader kupio novinske izdavače) mislim da vrijedi prenijeti dio saznanja koje danas donosi business.hr - Novinski izdavači odjednom profitabilni.
Nakon loše 2006. godine, u kojoj su od svih velikih izdavača jedino Novi list i NCL media grupa ostvarili dobit, lani je pozitivno poslovalo čak osam od deset najvećih, pa i kronični gubitaši Vjesnik i Slobodna Dalmacija.
U dobitnike su lani prešle ukupno tri tvrtke u suvlasništvu WAZ-a i Ninoslava Pavića, dobit je ostvario Styrijin Večernji list, ali i tvrtka Adria media, koja izdaje desetak revija. Jedini gubitaši u prošloj godini ostali su Styrijina 24 sata te splitska Kultura i rasvjeta, izdavač Feral tribuna.

Mislim da nema osobe na kugli zemaljskoj koja nema o tome stav - proGAY / kontraPEDERI ...

To je pojava koja se javlja kao predmet mnogobrojnih vrsta rasprava - to je politicko pitanje prvog reda, religiozno pitanje, socijalno/drustveno pitanje, humanisticko pitanje, o tome mnogo sto ima reci medicinska struka, policija, umjetnost, baba Reza s placa, politicar koji treba glasove, murijas koji osigurava gay parade, skinhead koji mota lanac za provod, mati koja strahuje za sina/kcer, uplasena mlada spodobica koja jednog dana otkrije da gleda na pogresnu stranu i da je drukcija od onog kako je propisano ...

O tome se uvijek krene ponovno pricati u javnosti kad se dogodi neki incident ili kad GAY skupina odluci izaci na ulice ...

Mene je medutim nicim izazvanu i izvan sezone pricanja o "pederima", na pisanje ovog posta ponukao zanimljiv prilog televizijske kuce ABC u emisiji 20/20 koja ide petkom i koju sam gledala prije tjedan dana, o cemu ce kasnije u tekstu biti rijeci.

Osobno, moram priznati da ja GAY pitanje podrazumijevam dijelom gradanskih sloboda, birati seksualnu orjentaciju je svacije neprikosnoveno pravo koje ja uvazavam i postujem.

(Svježi sjeverni povjetarac)

U posljednje vrijeme svjedoci smo izrazitih pokreta civilnog društva, i to po raznim pitanjima: od prikupljanja potpisa za referendum o NATOu, preko srednjoškolskih, studentskih i sindikalnih prosvjeda, do najavljenog skupljanja potpisa za referendum o saborskim mirovinama. Očigledno posljednji izbori velikim grupama građana nisu donjeli željene promjene u lošoj politici, što nije ni čudo obzirom na sastav i način djelovanja vlade dr. Ive Sanadera II.

Ono što je meni posebno zanimljivo je slijedeće: gotovo sve te akcije su u većoj ili manjoj mjeri na liniji SDPovih programa, no nitijedna od tih akcija nije dobila javnu ili infrastrukturnu podršku te stranke. S jedne strane, to mi je razmljivo - SDP jednostavno ne želi "zajašiti" inicijative civilnog društva, no s druge strane, živimo u sustavu koji politički (i dijelom medijski) onemogućava ili spin-a rezultate takvih aktivnosti, te je strukturalna i politička potpora nužna da bi takve aktivnosti imale trajniji rezultat.

Tek što je uspjehom rezultirao prosvjed učenika srednjih škola, evo i studenti su izvojevali pobjedu. Đaci su morali izaći na ulicu, njih čak nekoliko stotina; studenti niti to. Dovoljna je bila najava. Ministar Primorac je u maniri bankrotiranog kockara odmah izjavio da podupire sve studentske zahtjeve, zajedno s Rektorskim zborom donio neke odluke i još izjavio da su studenti u svemu u pravu, te da će im se sutra pridružiti u „šetnji“. Neobično blaga formulacija. Čovjek bi od ministra Primorca očekivao da barem instantno stupi u štrajk glađu do ispunjenja studentskih zahtjeva. Toliko je on ogorčen na naš obrazovni sustav.
Đacima ćemo se još vratiti. Idemo prvo o studentima. U čemu je problem, što su njihovi zahtjevi, tko je kriv?

Primio sam pismo od mog prijatelj „Cheguevare“ iz Splita i čitača pollitike pa ga prenosim:

-0-

Jopet dolazi 7 svibnja , vrime spliskog zaštitnika Sv. Dujma , lipi procesjun priko rive, a poslin dernek. Sve bi moglo biti lipo, da se u Sudamiju ove godine ni umiša oni Antikrišt od Interneta. Ona sridnješkolska dica još nisu svisni koju vrilu kašu su zamišali, samo je pitanje ko će to nako vrilo morat kusat. Od bota su dica zajebala velikog Miništra i dotura koji se bavi skulama, pa sada svi botavaju, nikidan študenti najavili, a ovi dana i Splićani.

Ima bit da će dernek pokvarit jopet ti đavliji Internet. Dobro je oni moj Marx davno napisa u "Komuništičkom manifeštu", samo je za Split malo drukčije: Bauk kruži ponad Splita – bauk Interneta! Šta moš, druga su vrimena i druge se bitke biju!!

Član europskog parlamenta, doajen i vodja anti-EU grupe u Parlamentu, Danac Jens-Peter Bonde ovih je dana objavio kompiliranu, “reader-friendly” verziju Lisabonskog Ugovora (može se downloadati na ovome linku kao pdf, na engleskom jeziku).

To je najnovija od ukupno četrdesetak knjiga u bogatom opusu ovog energičnog čovjeka koji je postao članom Europskog parlamenta još davne 1979 godine, a napušta ga zbog umirovljenja ovih dana, točnije 9 svibnja, tj. upravo na Dan Europe. Sve njegove knjige tiču se EU, a izmedju njih treba istaknuti ranije “reader-friendly” verzije Ugovora iz Nice te neuspjelog EU Ustava.

Posljednjim izmjenama (ili možda bolje rečeno šminkanjem) prijedloga zakona o besplatnoj pravnoj pomoći, Sanader i vesela mu HDZ družina jasno su dali do znanja svima da ovoj državi uopće nije stalo do uspostave funkcionalne pravne pomoći. Istinu za volju, da uvođenje besplatne pravne pomoći nije jedan od nužnih preduvjeta za članstvo u EU, prijedlog zakona nikad vjerojatno niti ne bi ugledao svjetlo dana. Ovako se sve radi zbrda zdola i to vrlo loše.

Prošlo je godinu i pol dana od kada je pollitika.com zaživjela. Imali smo dosta vremena da razmijenimo generalne stavove i da se kvalitetno onjušimo. Veći dio tema smo već obradili, koliko se teme mogu obraditi na jednom laičko-intelektualnom nivou, bez suvišnih angažmana, naravno.

Nove teme dolaze i dolaziti će. I uvijek će ih biti. Naravno, te teme više neće biti tako vruće, s obzirom da nam svo ovo vrijeme ista giljotina visi nad glavom. No, moći ćemo uvijek pričati o nečemu.

Osobno nisam više zainteresiran za tu priču.

Naime, pollitiku.com od samog početka doživljavam kao generator novih političkih vjetrova, utemeljenom na otvorenim i pametnim ljudima sposobnim da sagledaju političku situaciju u punoj širini, te da samim time budu u poziciji i da promišljeno politički djeluju.

Vjerujem da bi ovaj brain cluster bilo mudro utilitarizirati da maksimizira svoj utjecaj na političku stvarnost. Tko želi da bude dio tog procesa, naravno. Jer činjenica je kao što Silverci kaže da su neki ljudi jednostavno došli pisati o politici, bez velike želje da iskoriste svoje znanje i sposobnosti za unaprjeđenje političke situacije.

Prvo, treba čestitati SDP-u na organiziranju prve debate ovog tipa u političkom životu Hrvatske. Sljedeći logičan korak bi bio ono što je dijelom najavio Zoran Milanović, a to je da svaki član stranke ima pravo glasa i da se na taj način vodstvo stranke bira potpuno demokratski, što bi utišalo napokon sve špekulacije tko je čiji čovjek i koje grupe koga podupiru. U tom smislu respekt SDP-u na ovom iskoraku, nadajmo se da će ih i ostale (kakti stranke bez komunističke hipoteke) slijediti i ukinuti farsične izbore s jednim kandidatom.

Slijede moji utisci o nastupu svakog od kandidata. Da ne okolišam previše - po meni pobjednik večerašnje debate je bez jače konkurencije - Zoran Milanović. Možda je nešto i naučio iz katastrofalnih komunikacijskih grešaka iz izborne kampanje, možda odlazak Zinke Bardić iz njegove blizine djeluje blagotvorno, ali večeras je bio uvjerljiv, jasan i s konkretnim porukama. Naravno, imao je i tipičnih momenata političarskog muljanja, najviše oko Osijeka, ali nećemo sad cjepidlačiti i tražiti kruha preko pogače. Vrlo dobar, Zorane, sjedni.

O problemu hrvatske brodogradnje zadnja diskusija se vodila u ovom dnevniku.

Po obrascu prisutnom na pollitika.com, imamo struju sveznalica i nostalgičara koji žale za vremenima prošlima u kojima nam je bilo super, gospodarstvo je bilo perspektivno i sve može biti bolje samo ako SDP bude na vlasti.

S druge strane ove višemjesečne diskusije nalazi se moja malenkost i rijetki kolege koji propituju socijalistički sustav, njegovu ekonomsku snagu, održivost i kolika je ustvari bila šansa da taj sustav ostane "prosperitetan" čak i da nije privatizacije i rata, tj. da da smo mirno prešli iz socijalizma u otvoreno tržište s nekim modelom gdje bi građani upravljali tvrtkama

Prema našem Zakonu o kaznenom postupku niste „stranka u postupku“ ako nakon kriminalističke obrade policija i državno odvjetništvo ocjene da niste počinili kazneno djelo.
Niste „stranka u postupku“ ni ako pretresom stana ili drugih prostora koji koristite, policija i sud ocjeni da niste ukrali predmete za čiju krađu vas tereti podnositelj prijave.

A pošto niste „stranka u postpuku“ nemate pravo, bolje rečeno državno odvjetništvo (općinsko ili županijsko, svejedno) i policija nisu vam obavezni dati pisani dokumenat da niste počinili kazneno djelo niti pak imate pravo na zapisnik o pretresu stana.

Da je tome tako dokazati ću na dva istinita primjera. Imena stvarnih sudionika neću spominjati ali ću nastojati što vjerodostojnije prezentirati slučajeve.

Neke teme se baš stalno vuku u javnosti, pa tako i na Pollitici, ali kad u sebi nose „grijehe“ koji se ne smiju prikrivati, onda ih se jednostavno ne može niti smije olako preskakati. Stjecajem nekih okolnosti posljednjih sam dana na Pollitici bio marljiviji nego inače (liječeći nervozu čekanja - jer sam odgodio jedno važno putovanje), ali se nadam da mi nećete zamjeriti ovo na gomilanju postova.

Evo se opet govori o Referendumu (koji je uvijek bio najbolja metoda za izražavanje volje naroda). Već sam jedan Referendum komentirao (Trapula za črve, ali ne radi same dileme koju se željelo staviti pred narod, nego radi naoko sporednih ili skrivenih konotacija iza te fasade. Sada opet imamo Referendum s nekom novom pričom, ali Referendum opet rezultira s razotkrivanjem ranjivih bokova mlade ali krivo nasađene hrvatske demokracije. Tako mene u ovom trenutku preokupira taj skriveni ali sramni „grijeh“ hrvatskog pravnog i državnog ustroja, koji se na balkanski način pokušava umanjivati ili čak prikrivati pred demokratskom (našom i svjetskom) javnošću.

Već tradicionalno ne znamo što nam koji praznik obilježava, važno je da nam pada negdje oko četvrtka ili utorka. Ma može i srijeda, uvijek se svi dani mogu spojiti u neki tjedan bez rada. Nekada su te kombinacije koristili radnici a sada sve viši kombiniraju poslodavci. Tako oni odlučuju kada će njihova radna snaga koristiti dan ili dva odmora. Jednostavno jedan dan prije praznika “gazda” onako iz visokog obznani da se tog i tog dana neće raditi i da će nam taj dan biti odbijen od godišnjeg odmora. Zgodno, i tako četiri ili pet puta godišnje i ode tjedan dana odmora ne planirano isprekidano i baš onako kako zakon ne predviđa.

Kada su ne tako davno Ragusa i Frederik krenuli sa serijom tekstova u kojoj su obrađivali svojevrsnu pobunu Dubrovčana protiv devastacije kulturnog nasljeđa sjetio sam se jednog pisma koje je u novinama odmah dobilo naziv „Kratko pismo za dugo sjećanje“. Nedugo potom pismo je potonulo u zaborav. Bojim se da ga se ni potpisnici više ne sjećaju.

Pohitao sam pronaći pismo i objaviti ga u komentaru na jedan od tih tekstova, ali na moju žalost, nije ga bilo na internetu jer je nastalo u predratno i pred-internetsko vrijeme u Hrvata. Znao sam da negdje imam sačuvan broj Oka (kasnije su ga prenijeli i brojni drugi mediji) u kojem je objavljeno među pismima čitatelja.