Svaki sustav ili organizacija prije ili kasnije potroši svoju strategiju.Ukoliko gledamo promjenu u povijesnom kontekstu onda vidimo da promjena nužnost. Prije manje od sto godina umjesto automobila na cesti smo imali konje. Ford je u to vrijeme iskoristio priliku i sve ostalo je povijest. Tvrtka koja je proizvodila potkove u tom kontekstu je trebala predvidjeti trend i početi npr proizvoditi gume. Gledajući unazad to je jasno, no vrlo mali broj tvrtki je uspio preživjeti svoje vrijeme uspješno, transformirati se i prilagoditi svoje strategije nekom budućem vremenu. Država je kao pojam i organizacija je vrlo slična nekoj kompaniji a promjena je pojava izučavana u poslovnim strategijama i postoje neki univerzalni koraci koje su uspješne tvrtke napravile a koji su zajedničke za uspješno transformirane tvrtke. Ovdje govorim u kontekstu kompanije ali paralele sa državom su jasne.
Začepi mi prkno! (Pomet Trpeza)
Priča je iz zemlje seljaka na brdovitom Balkanu,
gdje bez posla ostaje 500 radnika u jednom danu.
Država je mlada, stvorena u krvi i s puno ponosa,
al' poklopiše je lešinari, nemilo, s još više zanosa...
Lijepa naša domovino,
oj junačka zemljo mila,
stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!
Tada će biti najveće i nerješivo pitanje
- kako nas tada spasiti od nas samih?
proročki je vidio Bušić današnje stanje.
Najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali,
te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima.
Tako je zborio Bruno, davno se oprostio sa snovima.
Istina - oglodalo nas do kosti, kožu nam odrali...
Mila, kano si nam slavna,
mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
mila, kuda si planina!
A afere sustižu jedna drugu, priči nema kraja,
diljem Hrvatske, kud' je ravna i kud' je planina.
Pretvorba i privatizacija, tajkunima srebrnina,
Što mi zapravo hoćemo?
Nakon što mi se u kratko vrijeme u mojim elektroničkim poštanskim sandučićima najmanje pet puta pojavio ovaj dolje citirani tekst – odlučio sam ga staviti na Pollitika.com. Zanimljivo je da su svi pošiljatelji iz RH, a za neke pouzdano znam da su članovi HDZ-a ili njegovih satelita. Još je zanimljivije da sam 100 % uvjeren da su neki i članovi SDP-a te njihovih satelita!!??
Pokušava li to neka i nečija “gebelsovska” propaganda (ili nekoliko njih?) uvjeriti me kako zapravo živimo u dobroj i uređenoj zemlji? Poželjnoj za život, te kako baš ništa i nije potrebno mijenjati jer nam je eto - dobro? Najbolji u regiji?
Zanimljivost je to veća što su i neki moji dugogodišnji prijatelji i istomišljenici o puno toga dobili isti taj tekst.
Posebno me iniciraju za objavljivanje ovog neki posljednji dnevnici na ovoj našoj stranici, od Jakšinog do DuorPula, Malik pa do Feniks, te još nekoliko njih.
Ovaj narod je fascinantan, fascinantan u svom obožavanju svojih "vođa", graniči sa vjerom i religijom taj odnos, ali istovremeno je u jednom danu spreman promijeniti mišljenje i "vjeru".
Nakon što je već objavljeno nekoliko tekstova koji se bave tekstom koji kruži internetom, a karakterističan je po priči "vozača kamiona iz Slovenije" koji "radi dnevno 16-18 sati", počelo me zanimati koliko verzija tog teksta kruži internetom: možemo li naći što raniju verziju tog teksta, a onda iz toga zaključiti i nešto o piscu, kao i moguće motive pisanja tog teksta? Ovaj članak je malo dulji, ali mislim da ćete uživati.
Tekstualna rekonstrukcija se bavi ovim problemom: kod prepisivanja se tekstovi mijenjaju. Naime, ili netko nepažnjom krivo prepiše neki dio, ili netko namjerno korigira neku grešku (npr. pravopisnu) ili nešto što mu se čini kao pogreška ili netočnost u tekstu iz kojeg prepisuje, a ponekad i doda nešto svoje (npr. detaljnije objašnjenje). Ljudi nastoje, pomoću sačuvanih primjeraka, rekonstruirati što prvobitniju verziju. Najpoznatija je primjena na biblijske tekstove, budući da je sačuvano mnogo različitih rukopisa i verzija. Više informacija: http://en.wikipedia.org/wiki/Textual_criticism
Budući da u današnje doba nema ručnog prepisivanja, već imamo računala, reklo bi se da se tekstovi kod kopiranja ne mijenjaju. Ipak nije tako! Naime, ljudi i dalje ispravljaju pravopisne greške. Zatim, pokušavaju dugački tekst ponekad skratiti, izbacujući ono što im se čini nebitnim. Konačno, ubacuju neka svoja dodatna objašnjenja.
„Sine kakav god da jesi bitno je da koliko toliko si svoj, ma i Dunav bi katkad od sve te muke i bijede promijenio smjer, sve te mrtve i ranjene duše, ma sve to sine ode s njim, sine ostani svoj..“
Teške riječi za dijete, do tada prvenstveno mamino i tatino dijete, riječi koje u šumi igre i bezbrižnosti izgledaju poput onog naoko nebitnog žbunja koje se vječito mota negdje ispod velikih i impozantnih hrastova i topola, nebitno žbunje koje dočeka i naposljetku pogledom otprati sve te silne hrastove i topole kako ih šumski radnici odvlače, nekada strašni gorostasi postaju nečiji ormari i komode, kako ti hrastovi i topole te velike misli u mojoj glavi sve više nestaju polako shvaćam te riječi to žbunje koje ostaje.
PROČITAJ DO KRAJA. IMAJ STRPLJENJA JER RADI SE O TEBI, NAMA I ŠTO JE
NAJBOLNIJE O
NAŠOJ DJECI I UNUCIMA.
(0V0 JE EMAIL KOJI SAM PRIMIO, TE RAĐE NEGO DA ŠALEJM DALJE, OBJAVLJUJEM OVDJE KAKO BI ŠTO VIŠE HRVAT i JUGONOSTALGIČARA VIDJELI ŠTO NETKO MISLI O TOME SVEMU)
ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI
Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po
16-18 sati za golu plaću, bez plaćenih prekovremenih sati, bez
plaćenog toplog obroka. Kad bi se pobunio, kaže, to njegov gazda jedva
čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola
cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki
mjesec kupi novi kamion.
Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i
povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje.
Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim)
vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim)
cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vraćati banci kredite, od
banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji
Sada, nakon sedam dana seljačke bune u malom slavonskom gradu, pedesetak ljudi koje je izašlo «u grad» naveliko komentira protekle događaje. Zvrje telefoni, poneko govori o svojoj ulozi u maloj, traktorskoj revoluciji, ali većina je šutljiva i zabrinuta. Neki očevici sukoba tvrde da su događaju u okolici Virovitice, odnosno pokušaj proboja seljaka na traktorima do graničnog prijelaza Terezino Polje - Barcs u stvari bili «okidač» za nagodbu ministra Čobankovića i predstavnika ogorčenih seljaka. I jedna i druga strana bile su svjesne da pendrek hrvatskog policajca po glavi jednog prosvjednika (Ante Rokinger,36 godina) koji kaže da mu s smračilo od udarca policajca, i koji je pao na cestu kao gromom ošinut, bila je točka s koje se moglo u kaos nesagledivih posljedica ili u – potpisivanje sporazuma Čobanković-seljačke vođe. Onog trenutka kada sam čuo brujanje traktora kroz moju ulicu, u pravcu graničnog prijelaza Terezino Polje, shvatio sam da seljaci idu na sve ili ništa.
U godišnjem izvješću ORCO grupe stoje mnoge konstatacije i brojke, koje su našim neukim ušima i očima strane i nespoznatljive, ali je unatoč tome posve jasno da je ORCO u teškim problemima, budući da im je samo unutar jedne godine ukupni prihod pao za cca 18 posto. Sam postotak malo znači, no radi se o padu oko 40 milijuna eura. To što je ORCO u financijskim nevoljama za nas nije toliko interesantno no jesz dio izvješća o Sunčanom Hvaru. Evo što tamo piše:
OBAVIJEST: Crackpot mjeseca veljače je odabran i priču o "pobjedniku" stavit ću uskoro na ovaj blog.
Nakon mog teksta u kojem sam akademika Paara proglasio crackpotom mjeseca siječnja, imao sam privatno vrlo zanimljive reakcije kolega znanstvenika koji se javno ne usude reagirati ili ne smatraju da je to njihov posao, pa nakon toga raspravu na Connect::Portalu u koju se svojom izjavom uključio i sam Paar, a kulminiralo je "skandaloznom" debatom s Paarom uživo pred kamerama na T-portalu. U toj debati akademik je priznao da laže i da čitavu priču o ledenim dobima promovira ne bi li se suprotstavio pretjerivanjima oko globalnog zatopljenja. Ali najveći "kompliment" dobio sam od neokrunjenog kralja svijeta pseudoznanosti u Hrvata: Krešimira Mišaka, autora i voditelja emisije Na rubu znanosti. Njemu je akademik Paar previše važan gost da bi zažmirio na moje prozivanje Paar kao crackpota, pa je na svojem blogu u sklopu teksta u kojem pokušava opisati teoriju zavjere znanstvenika o globalnom zatopljenju, stao u obranu akademika:
"čovjek kojega izuzetno cijenim, Vladimir Paar (kojemu neuki debili po internetu stavljaju klaunovske kape na glavu zbog izjava da nema globalnog zatopljenja i slično), smatra da su za sve odgovorno rastezanje Zemljine orbite, Milankovićevi ciklusi i sl.."
Kada tako bocnete "kralja", znate da ste na dobrom tragu.
Još jedan happy-end spustio se nad Hrvatsku, još jedan prosvjed je uspio, još mnoga gladan usta su nahranjena i blaženi socijalni mir od danas će opet vladati zemljom. Do sljedeće prigode, a na nju neće trebati dugo čekati, možda dok ja ovo pišem već netko izlazi blokirati cestu, odbija hranu ili lupa loncima ispred nekog Ministarstva. U tom slučaju na teren izlazi interventni vod pregovarača (a ponekad i policije, ali čisto predstave radi), pretumbaju se stavke proračuna, nađe nekakva lovica, možda malo odgodi isplata i problem riješen.
Od sada će naše farme izgledati ovako:
Traktorske blokade se šire Slavonijom, bijes je uhvatio smrznute seljake (koji barem nikada nisu gladni jedan od njih je tako otvoreno poručio). Motivi njihovog bijesa su nešto drugo, nešto drugo ih pokreće. Vladajuća krema je u panici, jer bi se ovakav bijes mogao razlijevati. Tako je i nemirni sindikalni dečko, Ozren Matijašević, najavio priključivanje „traktorijadi“ (mada je nedavno i sam pokušavao osmisliti pobunu ali tada nije išlo). Prije njega su pokušavali studenti ali nije išlo. Ovaj put je udar došao sa s najmanje očekivane strane – do sada se mislilo da seljaka čvrsto pod kontrolom drži Friščić. Po svemu sudeći on sam sebi uskoro neće moći pomagati – jer ovom pobunom on definitivno gubi stranku (i kad i ako se seljaci uspiju dogovoriti s državom).
Naša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih?
 Prosvjednici na cesti Velika Gorica - Zagreb |
Ovo je dio mog neobjavljenog romana.
Tema je stečaj, otkazi za 400 radnika "Rade Končara" Rijeka
Tekst je nastao prema istinitom događaju.
To je bilo prije dvadeset godina.
Kako stvari stoje, promijenilo se samo na gore.
Stečajevi su postali svakodnevna pojava, više nije moguće senzibilizirati javnost, što zbog previše takvih slučajeva, što zbog rastućeg otuđenja među ljudima.
Pozdrav
Mirtaflora
„SHOW MUST GO ON“
"Končarevcima" devedesete
„Show“ se nastavio i trajao tako reći cijeli moj život.
Mlada i naivna; zaposlila sam se u tvornici za proizvodnju generatora; kao skladištar. Dio firme bio je u Industrijskoj zoni u prigradu; megalomanskoj, komunjarskoj tvorevini na pustom predjelu; koji je onako raskopan; bez prave ceste; s rupama za buduću „infrastrukturu“ (ružne li riječi); izgledao kao Mjesečev pejzaž.
Ono što visi u zraku vezano za seljačku bunu 20l0. u Hrvatskoj nije ishod pregovora upornih seljaka i pretilog ministra Čoban-kovića, nije pitanje isplate poticaja, nije to ni odlučnost Kosorice i Šukera koji kažu da novaca za seljake nema, pitanje svih pitanja je – na Zagreb ili ne, odnosno zaustaviti seljake ako na Zagreb krenu, ili ne? Zapravo, da li bi seljaci koji krenu na Zagreb mogli proći kao «varšavci» koji su popili batine odnosno osjetili grubost hrvatskih policajaca-specijalaca da bi na kraju dobili satisfakciju suca za prekršaje koji im je dao za pravo. Možda imam krivo, ali kao da je suca ipak ohrabrio predsjednik RH koji je uočio da je grubo reagiranje policije ipak premašilo sam povod. I sada, nakon posjete predstavnika seljaka predsjedniku dr. Josipoviću koji predlaže da se razgovori ministra i nezadovoljnih seljaka nastave, ali i kaže, i to u Bruxellesu, da pravedna država drži do svoje riječi i daje ono što je obećala, sve pokazuje da su seljaci i vlast u klinču, da se interesi prelamaju i sukobljavaju, ali i padaju sve češće teške riječi. Najčešće na relaciji nezadovoljni seljaci i hrvatska Vlada.
Znana je ona Krležina o balkanskoj krčmi, nastala davnih dana kao metafora koja oslikava (ne)prilike na ovim prostorima u još davnijim (ne)vremenima. Međutim, ni Krleža ne bi bio Krleža (a ni Balkan Balkan), da je to bila metafora za jednokratnu uporabu. Međutim, to nam ne smeta da se uvijek iznova podsjetimo na aktualnost balkanske krčme, a osobito onda kad u vlastitom samozavaravanju povjerujemo da Balkan više ne stanuje ovdje.
Neovisni, ali ne i neutralni