A sve da bi obrtnicima bilo lakše
Suprug i ortak imaju zajednički obrt. Odlaze u mirovinu, a djeca nastavljaju gospodarsku djelatnost. Da bi djeca nastavila poslovati u istom tom obrtu bilo je potrebno platiti izdavanje 6 ( šest ) obrtnica po 60,00 kn, upravne pristojbe 2 ( dva ) puta po 150,00 kn, državne biljege, Ugovor o ortakluku za svu četvoricu, pa Raskid ugovora o ortakluku i Ugovor o ortakluku sinova koji nastavljaju gospodarsku djelatnost – sve ovjereno kod javnog bilježnika. Očevima su izdane nove obrtnice nakon potpisivanja Ugovora o ortakluku sa sinovima iako se zna da odlaze u mirovinu, sinovima su izdane obrtnice prilikom sklapanja Ugovora o ortakluku sa očevima koje su im važile do Raskida Ugovora, da bi im se ponovo izdale obrtnice nakon Raskida Ugovora o ortakluku sa očevima.
Glazbena za početak: Arsen Dedić - Doplovit će Rex http://www.youtube.com/watch?v=Ahk3e71XFqo
Kad gledam malo oko sebe sve više mi se stvarnost čini nestvarnom , realno nerealnim, korisno beskorisnim, lijepo ružnim, veliko malim.
Slušam i ne vjerujem što sve ljudi govore, nekad ne vjerujem ni kakve gluparije sam znam izgovoriti (svako malo sam sebe iznenadim).
Kad je toliko važnih stvari oko nas i moramo se svrstavati oko važnih tema, svak uglavnom drži monolog. Nema tu puno mjesta za mene, priključujem se pokretu nestvrsanih i bježim u svijet knjige, poezije, mašte.
A tamo ono što me zadnje vrijeme velikim dijelom preokupira je ideja o bibliobrodu. Brodu knjižnici koji obilazi otoke i ljudima donosi knjige i goste što pišu knjige ili pričaju o njima ili rade predstave prema predlošcima iz knjiga.
Umjesto spajanja otoka s kopnom ja bih spajao otoke s knjigom, otok s otokom, pisce s čitateljima, ljude s maštom.
Umjesto turista i njihovih novčanika, na otoke bi dovodio ljude s njihovim knjigama, idejama, snovima.
Od prvog razreda osnovne škole djeca uče kako je hrvatski jezik bogat i obiluje raznim stilskim obilježjima. Maltretiraju ih nastavnici lektirom kako bi naučili razumijevati pročitani tekst, shvatili kontekst i naučili to koristiti u svakodnevnoj komunikaciji. Gledaju djeca filmove, smiju se prikrivenim značenjima u komedijama, pričaju viceve koji se temelje na neizrečenoj poanti. Ali jednoga dana, kada se počnu zanimati za politiku, naiđu na politički govor koji glumatanjem korektnosti nastoji taj jezik sterilizirati i svesti ga na „Ja Tarzan ti Jane“.
Kažu da je ljepota u očima promatrača. Tako je valjda i sa drugim stvarima osim ljepote, nema razloga da bude drugačije.
Kažu da treba zabraniti homoseksualne brakove. Ako uopće zanemarimo pitanje kako zabranjivati nešto što ionako nije dopušteno, možemo dalje razgovarati. Zabraniti homoseksualne brakove jer oni vode do moralnog i inog urušavanja temelja Lijepe Naše. Fakat.
U zadnje vrijeme, na ulici su završili radnici. Nisu mjesecima dobili plaću. Neki će reći "a što se nisu bunili ranije?". Ajmo reći da mjesec dana nisu dobili plaću i bune se odmah. Računi stižu, za razliku od plaće.
Brakovi se još uvijek sklapaju, doduše u nešto manjem broju. Ipak, ono što je povećano je broj razvoda tako da su sad šanse za razvod već fifti-fifti. Je li to zbog prodora konzumerizma u međuljudske odnose pa se bračni partner mijenja za noviji proizvod nakon što jednom zakaže kao da je pegla sa parnom postajom ili je to odraz ubrzanog i stresnog načina života u kojemu nema kravice koja bi zbližila ljude ili pak ima toliko obveza da ih ni krava ne može zbližiti... Tko bi znao.
Finska se u svojem razvoju u posljednjih nekoliko stoljeća može usporediti s Hrvatskom. Finci su bili narod seljaka, podjarmljen do Šveđana. Šveđani su od 17. stoljeća počeli modernizaciju, napredovali su industrija i kultura, dok je Finska ostajala agrarna, podjarmljena provincija. U 19. stoljeću Finska dolazi pod političku vlast Rusije, ali su Šveđani zadržali dominaciju u društvu, kulturi, ekonomiji. Slična situacija bila je u to doba u Hrvatskoj, pod dvostrukom dominacijom Austrije i Mađarske. Postepeno se javlja nacionalni pokret (Finci i Hrvati spadaju među "zakašnjele nacije").
Sredinom 20. stoljeća, Finska je još bila slabo razvijena, većina stanovnika seljaci, kao i tadašnja Hrvatska. Slijedećih desetljeća, obje su doživljavale ubrzani razvoj, modernizaciju, industrijalizaciju, urbanizaciju.
Danas je razlika očita, čak drastična. A svakako se ne može svesti na beskonačno jadanje da su krivi komunizam i Srbi. Dobrom strategijom, kroz desetljeća, može se napredovati. Finci i Hrvati učinili su neke bitno različite strateške izbore - i što je bitno, i dalje ih čine.
U predizbornom ludilu otpuštaju se kočnice i već znamo da možemo očekivati svakakve zanimljivosti. Ovotjedna Gradonačelnikova me ipak a) razljutila - jer me opalila gdje ne treba, i b) natjerala na akciju i bolje i brže nego što je to ikad uspjelo mojoj ženi.
Biti civiliziranim otprilike znači, podnositi se sa svakim s kime je to moguće...
...za biti civiliziranim mladim čovijekom (♂ ♀) bi to trebalo značiti otprilike isto. Biti civiliziranim znači i živjeti civilizacijske stečevine, ili u izostanku neke od tih mogućnosti ta civiliziranost postaje samo nominalna civiliziranost...
...kako ne pripadam generaciji koja sa danas i ovdje može nazvati mlađom, teško da se mogu uživjeti u tok misli bilo koga od njih. Teško da mogu znati kako doživljavaju svijet oko sebe...pretpostavljam da oni od njih koji su sređeni i zaposleni, s obiteljima i lako pretpostavljivom budučnošću imaju sličan tok misli kakav je imala ona moja generacija nekada. dakle nezanimljivo, već viđeno, nevrijedno trošenja vremena u pokušaju traženja impulsa koji bi mogao učiniti nered u postojećoj zapadno-civilizacijskoj paradigmi...
http://www.poslovnipuls.com/2013/05/08/uzas-nezaposlenost-mladih-u-hrvat...
Uvijek me je zanimalo, otkuda mi takva lakoća odlaska u restoran i bezbrižnog naručivanja jela kojim ću nahraniti tijelo, a to veselo i neopterećeno pomisli da to jelo pripremaju meni potpuno nepoznate osobe...u kuhinji koju nisam nikada vidio niti imam u nju pristup...od sastojaka privezenih iz bogtepitaj kojih prostornih ili vremenskih daljina...na tanjurima opranim tkoćegaznati čime i čijim rukama?
...otkuda to povjerenje?
...ili, plaćam svojim novcem unaprijed uslugu prijevoza reoplanom ili vlakom, svejedno, nekima koji kažu da će prekosutra ili za mjesec ići u smjeru kamo ja trebam, voziti će netko za koga ne znam niti da postoji, hoće li biti tada pijan? ili mu je to prva pokusna vožnja/letenje/plovidba kojim treba dokazati budućem poslodavcu da to zna i umije? i serviseri tih vozila/plovila/letala? jesu li koji važan stručni ispit položili žrtvujući janjca?
Po povratku sa subotnjeg roštilja, reda ćevapa, reda kobasica i piletine, malo svinjetine i kako to već ide na ovim našim prostorima, uspješno porazivši vrijeme i kišu koja je partizanski rokala po strehi nad terasom u gornjoj Dubravi, teško da sam mogao više i primirisati meso. Za večeru: cornflakes preliven jogurtom, još uvijek neomekšale žute pahuljice krckaju pod zubima dok prelazim očima preko sljedećih redaka legendarnog kroničara najbitnijih zbivanja u Lijepoj našoj:
Kome dati svoj glas ? Za koga se opredijeliti da vodi moj rodni grad ?
Koje promjene želim u rukovođenju gradom ? Postoji li kandidat za gradonačelnika Zagreba koji bi ispunio moja očekivanja ? Koliko se moja očekivanja i želje razlikuju od ostalih želja građana ? Jesu li ostvarive, realne ili su samo plod nezadovoljstva postojećim. Očekuju li i drugi iste stvari kao i ja ili će nanovo doći do izražaja podržavanje raznih stranačkih opcija, ovisno o tome kojoj pripadamo.
Gledajući kandidate odlučio sam ovako:
Milan Bandić
Dobrodušni građani Zagreba osobito oni starije generacije nasjedaju na Bandićeva nemoguća obećanja i odvest će ga u drugi krug. I što ja tu mogu?
Dužan sam poštovati volju svojih sugrađana. Kako im dokazati suprotno?
Ma znaju oni i za sve njegove grijehe ali evo takav nam je mentalitet.
Po meni najveće zlo koje je (između ostalih uradio) bilo je osnivanje Holdinga. Mnogi kažu da je on bio drugi čovjek a da je iza Slobodana Ljubičića – Kikaša. Imotska veza pojačana je sa današnjim Čovićem.
i dobiiti od 1,2 milijarde kuna,(3 puta manje nego je predviđeno) a dug grada je 520 milijuna kuna. A predsjednik NO Mato Crkvenac šuti.
