„Sine kakav god da jesi bitno je da koliko toliko si svoj, ma i Dunav bi katkad od sve te muke i bijede promijenio smjer, sve te mrtve i ranjene duše, ma sve to sine ode s njim, sine ostani svoj..“
Teške riječi za dijete, do tada prvenstveno mamino i tatino dijete, riječi koje u šumi igre i bezbrižnosti izgledaju poput onog naoko nebitnog žbunja koje se vječito mota negdje ispod velikih i impozantnih hrastova i topola, nebitno žbunje koje dočeka i naposljetku pogledom otprati sve te silne hrastove i topole kako ih šumski radnici odvlače, nekada strašni gorostasi postaju nečiji ormari i komode, kako ti hrastovi i topole te velike misli u mojoj glavi sve više nestaju polako shvaćam te riječi to žbunje koje ostaje.
PROČITAJ DO KRAJA. IMAJ STRPLJENJA JER RADI SE O TEBI, NAMA I ŠTO JE
NAJBOLNIJE O
NAŠOJ DJECI I UNUCIMA.
(0V0 JE EMAIL KOJI SAM PRIMIO, TE RAĐE NEGO DA ŠALEJM DALJE, OBJAVLJUJEM OVDJE KAKO BI ŠTO VIŠE HRVAT i JUGONOSTALGIČARA VIDJELI ŠTO NETKO MISLI O TOME SVEMU)
ISTINA O KOJOJ SE U HRVATSKOJ ŠUTI
Vozač kamiona iz Slovenije je negdje na TV-u rekao kako radi dnevno po
16-18 sati za golu plaću, bez plaćenih prekovremenih sati, bez
plaćenog toplog obroka. Kad bi se pobunio, kaže, to njegov gazda jedva
čeka, jer bi ga poslao na burzu i uzeo Rumunja koji bi mu vozio u pola
cijene, ali gazda istovremeno priča kako je u EU super, jer svaki
mjesec kupi novi kamion.
Bugarin (poslovni partner) priča kako je Bugarska živjela od izvoza voća i
povrća, a sada sve uvoze iz EU, dok se država sve više zadužuje.
Mađari pričaju kako su postali najamni radnici u (do jučer svojim)
vinogradima, jer su ih Francuzi najprije uništili s niskim (dampinškim)
cijenama, da bi, kada Mađari nisu više mogli vraćati banci kredite, od
banaka kupili za sitan novac gotovo sve vinograde. Tako se sada najpoznatiji
Sada, nakon sedam dana seljačke bune u malom slavonskom gradu, pedesetak ljudi koje je izašlo «u grad» naveliko komentira protekle događaje. Zvrje telefoni, poneko govori o svojoj ulozi u maloj, traktorskoj revoluciji, ali većina je šutljiva i zabrinuta. Neki očevici sukoba tvrde da su događaju u okolici Virovitice, odnosno pokušaj proboja seljaka na traktorima do graničnog prijelaza Terezino Polje - Barcs u stvari bili «okidač» za nagodbu ministra Čobankovića i predstavnika ogorčenih seljaka. I jedna i druga strana bile su svjesne da pendrek hrvatskog policajca po glavi jednog prosvjednika (Ante Rokinger,36 godina) koji kaže da mu s smračilo od udarca policajca, i koji je pao na cestu kao gromom ošinut, bila je točka s koje se moglo u kaos nesagledivih posljedica ili u – potpisivanje sporazuma Čobanković-seljačke vođe. Onog trenutka kada sam čuo brujanje traktora kroz moju ulicu, u pravcu graničnog prijelaza Terezino Polje, shvatio sam da seljaci idu na sve ili ništa.
U godišnjem izvješću ORCO grupe stoje mnoge konstatacije i brojke, koje su našim neukim ušima i očima strane i nespoznatljive, ali je unatoč tome posve jasno da je ORCO u teškim problemima, budući da im je samo unutar jedne godine ukupni prihod pao za cca 18 posto. Sam postotak malo znači, no radi se o padu oko 40 milijuna eura. To što je ORCO u financijskim nevoljama za nas nije toliko interesantno no jesz dio izvješća o Sunčanom Hvaru. Evo što tamo piše:
OBAVIJEST: Crackpot mjeseca veljače je odabran i priču o "pobjedniku" stavit ću uskoro na ovaj blog.
Nakon mog teksta u kojem sam akademika Paara proglasio crackpotom mjeseca siječnja, imao sam privatno vrlo zanimljive reakcije kolega znanstvenika koji se javno ne usude reagirati ili ne smatraju da je to njihov posao, pa nakon toga raspravu na Connect::Portalu u koju se svojom izjavom uključio i sam Paar, a kulminiralo je "skandaloznom" debatom s Paarom uživo pred kamerama na T-portalu. U toj debati akademik je priznao da laže i da čitavu priču o ledenim dobima promovira ne bi li se suprotstavio pretjerivanjima oko globalnog zatopljenja. Ali najveći "kompliment" dobio sam od neokrunjenog kralja svijeta pseudoznanosti u Hrvata: Krešimira Mišaka, autora i voditelja emisije Na rubu znanosti. Njemu je akademik Paar previše važan gost da bi zažmirio na moje prozivanje Paar kao crackpota, pa je na svojem blogu u sklopu teksta u kojem pokušava opisati teoriju zavjere znanstvenika o globalnom zatopljenju, stao u obranu akademika:
"čovjek kojega izuzetno cijenim, Vladimir Paar (kojemu neuki debili po internetu stavljaju klaunovske kape na glavu zbog izjava da nema globalnog zatopljenja i slično), smatra da su za sve odgovorno rastezanje Zemljine orbite, Milankovićevi ciklusi i sl.."
Kada tako bocnete "kralja", znate da ste na dobrom tragu.
Još jedan happy-end spustio se nad Hrvatsku, još jedan prosvjed je uspio, još mnoga gladan usta su nahranjena i blaženi socijalni mir od danas će opet vladati zemljom. Do sljedeće prigode, a na nju neće trebati dugo čekati, možda dok ja ovo pišem već netko izlazi blokirati cestu, odbija hranu ili lupa loncima ispred nekog Ministarstva. U tom slučaju na teren izlazi interventni vod pregovarača (a ponekad i policije, ali čisto predstave radi), pretumbaju se stavke proračuna, nađe nekakva lovica, možda malo odgodi isplata i problem riješen.
Od sada će naše farme izgledati ovako:
Traktorske blokade se šire Slavonijom, bijes je uhvatio smrznute seljake (koji barem nikada nisu gladni jedan od njih je tako otvoreno poručio). Motivi njihovog bijesa su nešto drugo, nešto drugo ih pokreće. Vladajuća krema je u panici, jer bi se ovakav bijes mogao razlijevati. Tako je i nemirni sindikalni dečko, Ozren Matijašević, najavio priključivanje „traktorijadi“ (mada je nedavno i sam pokušavao osmisliti pobunu ali tada nije išlo). Prije njega su pokušavali studenti ali nije išlo. Ovaj put je udar došao sa s najmanje očekivane strane – do sada se mislilo da seljaka čvrsto pod kontrolom drži Friščić. Po svemu sudeći on sam sebi uskoro neće moći pomagati – jer ovom pobunom on definitivno gubi stranku (i kad i ako se seljaci uspiju dogovoriti s državom).
Naša "draga" premijerka priča ono što joj najbolje ide. Priče za malu djecu. Pričica Crven-ka-pica kako ju priča sijeda glavica natjerala mi suze na oči. Kada sam čuo nisam mogao vjerovati. Što to ona hoće reći? Borba protiv korupcije u kojoj nema nedodirljivih?
 Prosvjednici na cesti Velika Gorica - Zagreb |
Ovo je dio mog neobjavljenog romana.
Tema je stečaj, otkazi za 400 radnika "Rade Končara" Rijeka
Tekst je nastao prema istinitom događaju.
To je bilo prije dvadeset godina.
Kako stvari stoje, promijenilo se samo na gore.
Stečajevi su postali svakodnevna pojava, više nije moguće senzibilizirati javnost, što zbog previše takvih slučajeva, što zbog rastućeg otuđenja među ljudima.
Pozdrav
Mirtaflora
„SHOW MUST GO ON“
"Končarevcima" devedesete
„Show“ se nastavio i trajao tako reći cijeli moj život.
Mlada i naivna; zaposlila sam se u tvornici za proizvodnju generatora; kao skladištar. Dio firme bio je u Industrijskoj zoni u prigradu; megalomanskoj, komunjarskoj tvorevini na pustom predjelu; koji je onako raskopan; bez prave ceste; s rupama za buduću „infrastrukturu“ (ružne li riječi); izgledao kao Mjesečev pejzaž.
Ono što visi u zraku vezano za seljačku bunu 20l0. u Hrvatskoj nije ishod pregovora upornih seljaka i pretilog ministra Čoban-kovića, nije pitanje isplate poticaja, nije to ni odlučnost Kosorice i Šukera koji kažu da novaca za seljake nema, pitanje svih pitanja je – na Zagreb ili ne, odnosno zaustaviti seljake ako na Zagreb krenu, ili ne? Zapravo, da li bi seljaci koji krenu na Zagreb mogli proći kao «varšavci» koji su popili batine odnosno osjetili grubost hrvatskih policajaca-specijalaca da bi na kraju dobili satisfakciju suca za prekršaje koji im je dao za pravo. Možda imam krivo, ali kao da je suca ipak ohrabrio predsjednik RH koji je uočio da je grubo reagiranje policije ipak premašilo sam povod. I sada, nakon posjete predstavnika seljaka predsjedniku dr. Josipoviću koji predlaže da se razgovori ministra i nezadovoljnih seljaka nastave, ali i kaže, i to u Bruxellesu, da pravedna država drži do svoje riječi i daje ono što je obećala, sve pokazuje da su seljaci i vlast u klinču, da se interesi prelamaju i sukobljavaju, ali i padaju sve češće teške riječi. Najčešće na relaciji nezadovoljni seljaci i hrvatska Vlada.
Znana je ona Krležina o balkanskoj krčmi, nastala davnih dana kao metafora koja oslikava (ne)prilike na ovim prostorima u još davnijim (ne)vremenima. Međutim, ni Krleža ne bi bio Krleža (a ni Balkan Balkan), da je to bila metafora za jednokratnu uporabu. Međutim, to nam ne smeta da se uvijek iznova podsjetimo na aktualnost balkanske krčme, a osobito onda kad u vlastitom samozavaravanju povjerujemo da Balkan više ne stanuje ovdje.
Evo konačno smo doznali iz prve ruke, priopćila nam je "omiljena" premijerka, "ljubiteljica istine", da "novaca za seljake nema i da odricanja tek počinju".
Pitanje je bi li i sada to priznala da je seljaci, pritisnuti strahom od vlastite posvemašnje propasti, nisu ovako pritisnuli. Hvala im na tome, sindikati su, nadam se, nešto naučili.
Nezgoda je jedino što je s tom izjavom zakasnila najmanje godinu i pol dana, a nezgoda je i to što očito nema dobre namjere u izvođenju države iz dosad najteže situacije, operetni ratić niskog intenziteta, DR, bio je p....n dim u odnosu na situacijeu u koju je HDZ, (i) ona uz "dragog Ivu", doveo državu.
Ne radi toga što gospodarska kriza ne bi dotaknula Hrvatsku, nego radi upornog negiranja krize čak i u trenucima kad je već žestoko zahvatila zemlju.
Međutim premijerkini istupi na stranačkim skupovima u Zlataru i Velikoj Gorici ne upućuju na to da je shvatila da je vrijeme bahaćenja HDZ-a prošlo.
I dalje se pizdi o izbornim pobjedama i plašenjem naroda od zastoja u pregovorima za ulazak u EU u slučaju izvanrednih izbora.
Ponosno je godinama... stavljao kravatu,
bandu lopovsku birao... po crkvenom diktatu.
Mrtav, hladan gledao ...dok nemilice kradu,
jer obilati poticaji... tekli su za nagradu.
Lopuže on nije... gledao poprijeko,
dok selom je teklo... med i mlijeko.
Ili je on mislio....da je samo tako?
dok pojavila se nije...sa brošem, dakako.
Lovice sve nesta...popala je maca,
seljak naš hrabar u traktor se baca.
Na rastanku oranicu...mjesto žene ljubi,
sudbina je kriva...što poticaje gubi?
Iz dupeta u glavu njemu baš ne stiže,
zlih namjera stranka...da mu runo striže!
Posljednju kap nafte...u tank svoj ulijeva,
premijerka od dosade...u fotelji zijeva.
Naporno razmišlja ...što da odjene,
da zadivi Pahora...možda prije smjene?
A seljak jadan...zadnji špek uzima,
kruha i luka...jer vratila se zima.
Vitamina on nema...ispali mu zubi,
ali ipak neizmjerno...premijerku ljubi.
Sirotinjski obučen...od zime se trese,
brinula je, dakako...za njegove interese???
Potratila je poticaje za biračku mašinu,
seljake ionako ima...oni je ne brinu!!!
NE ZNA on siromah ...da je igač važan,
traktor da je njegov...adut njima snažan!!!
Malo bih o današnjoj tribini na ff: Bunt s razlogom, anatomija razvojne krize. Odnosno moje natuknice sa njihovih izlaganja. Još mi se nisu slegli dojmovi. Najdomljivija mi je bila slika Europe prikazana kao urbanistički plan jednoga grada sa nekoliko zelenih parkova. Politolozi, sociolozi, filozofi, ekonomisti, arhitekti....pokušaj osvještavanja preko slučaja Cvijetni - Varšavska gdje smo i kuda idemo, da li smo nemoćni promjeniti tokove. Odgovori na važna pitanja nisu se iznašli. Jedino je iz skupštine grada jedna mlađa žena dala naslutiti da ima neke nade, skupština je mislim 18.03. prije nego li istekne rok za žalbe na novo rješenje ograde gradilišta.
Dakle ovo su natuknice iz mog bloka, nešto je preskočeno, uglavnom nedovoljno razjašnjeno, ali dovoljno da sami zaključujete. Inače će sigurno biti po medijima, ali ovo vam je friško, iz prve ruke:
Ognjen Čaldarević:
- korporativni interes je postao javni interes
- država se sklonila
- garaža ne rješava promet u centru
Snješka Knežević (povijesničarka umjetnosti) o urbanom razvoju:
- grad prije i poslije potesa 1880
prenosim:
Podignite ustavnu tužbu!
Imate li kuću s okućnicom, vrt, voćnjak, vikendicu, ili neki grunt od bake ili djede «tamo negdje»? Biste li jednog dana željeli kupiti svoj vlastiti komadić zemlje i biti svoj na svome? Ako je odgovor DA, novi zakon o poljoprivrednom zemljištu vas se itekako tiče. Odnosi se na manje više svo zemljište koje nije pod šumom ili izgrađeno u građevinskom području.
Daje ovlasti ministarstvu poljoprivrede da ulazi na vaš posjed i kontrolira vašu «poljoprivrednu proizvodnju», koju ste po novom zakonu dužni pokrenuti (vjerojatno sa svom pripadajućom papirologijom i birokracijom). Ako poljoprivredni inspektor utvrdi kako niste pokosili travu dovoljno dugo, ili čak i ako ju niste pograbljali, ili zemlju ne obrađujete na «zadovoljavajući način», vaše «poljoprivredno zemljište» (svako zemljište) može se oduzeti i dati u zakup, a vas kazniti sa do 15 000 kuna kazne. Ministarstvo također može propisati što tamo morate saditi, ako ne želite biti kažnjeni.
Neovisni, ali ne i neutralni