Prvog rujna 2011 godine na snagu je stupio novi Zakon o kaznenom postupku, prema kojemu su se do tada procesuirali samo predmeti u nadležnosti USKOK-a.Tada je dio javnosti upozoravao da Zakon krši ljudska prava te da je od Ustavnog suda traženo da ocijene ustavnost niza odredbi Zakona o kaznenom postupku,međutim iako je struka više puta upozoravala da takav zakon nije dobro rješenje za probleme u pravosuđu on je stupio na snagu.
Ustavni sud RH bez obzira na činjenicu što se radi o zakonu izuzetne važnosti do danas nije donio odluku povodom te inicijative.
Sanader,Polančec.... i ostali politicari/tajkuni u djelu javnosti se koriste da bi se opravdao ovaj represivni zakon.Za procesuiranje politicara i tajkuna je najbitnije neovisno sudstvo.U nekim procesima protiv korupcije i djela iz gospodarskog kriminala gdje su optuženici bili visoko pozicionirane osobe vidljivo je da su prijave tih djela i dokazi oko počinjenja istih bili prikupljeni daleko prije donosenja "novog" kaznenog zakona ali postupci su "čekali" u ladicama.
Mislila sam ostaviti post na citirani dio luninog posta u zapovoj raspravi Bijes prema drzavnim tvrtkama....
http://pollitika.com/bijes-prema-javnim-tvrtkama-a-i-prema-drzavi-kako-g...
ali kako je ovo jedan od kljucnih razloga financijskog sloma mnogih gtradjana - smatram da zasluzuje poseban dnevnik
svicarac raste, to je tocno.. no taj porast ipak nema veze sa hrvatskom.. krediti u svicarcima i kolicina njihovog plasmana mislim da ipak nije stvar rohatinskog.. vec velike vecine koja ih je rade uzimala zbog znatno manjih kamata.. sjecam se bas dobro, cini mi se 2007 ili 2006 (ali ja ne stojim dobro sa vremenom) je postojala jedna mala, medijski jako lose popracena informacija sa komentarom rohatinskom o svicarcima gdje je rekao da su viskorizicni .. svakom pametnom dovoljno.. i ako je pomislio da bi mozda bilo dobro prihvatiti svicarsku klauzulu zbog ponudenih kamata u drzavi cija je valuta vezana za euro..
moje je misljenje da te od vlastite gluposti, a kod nekih i pohlepe ipak ne moze spasiti guverner banke.. i da to nije njegov posao..
Ispovjest:
Niti sam pohlepna, niti glupa no imala sam kredit za rabljeni auto u svicarcima.
Na godinu će biti točno 40 godina od napisana i objavljena većeg članka – zbilo se to u Studentskom listu, u Zagrebu, 1973. kada sam pisao o likvidaciji Varšavskog geta 1943., kada su ga nacisti topovima i vatrom sravnili sa zemljom. Od tada napisao sam i objavio više od 400 tekstova, od kojih se većina odnosila na temu fašizam - antifašizam, židovstvo, Izrael, Bliski istok… Neki koji danas čitaju ovaj dnevnik, nisu bili ni rođeni godine 1973. - (ali zbog njih i mlađih posebno, valja pisati!!), početkom iduće godine moći ću napraviti inventuru napisanog i zaključit ću s tugom kako je zamalo sve pisanje i objavljivanje bilo uzaludno. Zašto ovaj pesimistički zaključak?
Dolazim do njega gledajući danas, subota, 12. svibnja 2012., TV prijenos HRT-a s blajburške komemoracije koju sam gledao čistim slučajem. Točno u podne počeo je taj politikantski, nepatriotski dernek s asocijacijama na neprežaljenu NDH, pod časnim hrvatskim imenom, manifestacija koja je najavljena kao misa vjernika, a zapravo je bila očito pripremljena kao izraz politikanstva i klerikalizma.
Politički beskičmenjak, lignjun, trakavica, parazit kao što je Tomislav Karamarko, navodi me na prosti zaključak kako bi ovoj zemlji i narodu Thorov malj došao poput Aspirina, lijeka, onako od kuće do kuće:
Kuc kuc!
"Tko je?"
"Thorov malj"
Otvaraju se vrata..
Paf! Maljem po sred čela.
I tako redom od kuće do kuće, možete početi od Zelengaja br.8, rado ću vam otvoriti vrata.
Pošto su izrazito male šanse, odnosno da se ne lažemo; pošto ne postoje šanse da će se mali trezveni dio ovog naroda riješiti ove političko/tajkunske kaste koja dvadeset godina čas sjaše čas uzjaše na kobilu zvanu Hrvatska i pošto se slažem da je ta nomenklatura upravo ono što većina naroda zaslužuje, vjerujem da bi samoistrebljenje bilo sasvim logično riješenje. Ako nam već nema pomoći, jelte.
Čovjek koji je izvodio kako bi rekao jedan član pollitike (G.) "rektalnu speleologiju" manje više svim govnarima, smutljivcima i protuhama od Manolića, Gregurića, Mesića pa sve do Ive Sanadera, sada svakodnevno iskače po tiskovinama i portalima sa svojim nebuloznim i s obzirom na speleološki put krajnje degutantnim izljevima političkih mudrosti i demagogije.
" Biljana platno beleše..."
Kasnimo, neće se valjda naljutiti?
Čobanac je već prošao, a janjetina će stići nešto kasnije. Čuje se glazba. Domaćica je po običaju vesela: “Ova je moja”, “I ova je m o j a”, “Ovu voli moja sestra. Žao joj je što ove godine nije mogla doći iz Francuske, ali uskoro će doći na krizmu svoje nećakinje.”
-Puno pije, ali što pjeva... i podigne ruke te zapjeva:
“Alkohol, alkohol, za veselje, i za bol...
Narod kaže tko ne pije, narod kaže tko ne pije,.. virovat mu nije.
Alkohol, alkohol,...”
Malo prevrtanja po CD-ovima.
I najednom:
“Biljana platno beleše, na Ohridski te izvori:
http://www.youtube.com/watch?v=UNoPDQ6MW0o&feature=related
Domaćica se uozbilji, odloži cigaretu i kaže: “Uvijek kada čujem tu pjesmu, sjetim ga se. Išao je u vojsku. U našu vojsku devedeset prve. Slavili smo svi,..a što? Bili smo mladi i bilo nam je sve svejedno, svaki izgovor za feštu, bio je dobar. Tu večer, za vrijeme zamračenja, čula se pjesma “Biljana platno beleše, na ohridskii.. te izvori.
Danas je 8. maj i ako sve bude bilo u redu i sa nama i sa planetom iza ponoći bi trebao nastupiti 9. maj. Upravo negdje na prelazu ta dva dana u vremenskim zonama između Londona i Moskve, prije 67 godina fašizam (sinegdoha) je zvanično priznao svoj totalni poraz u ratu koji daleko od toga da je bio "običan rat"
WWII je u stvari bio sukob dvaju koncepcija razvoja ljudske vrste.
Jedna od njih – fašizam, predstavljao je "fundamentalnu alternativu vrijednostima Zapadne humanističke kulture" i njegov trijumf značio bi utapanje čovjećanstva u iracionalne zoološke sheme, armirane zvjerskim instinktima i nagonima.
Kao pojava i fenomen fašizam je zapravo u praksi ostvareno uzdizanje partikulariteta na nivo opštosti, a upravo je to ono što je njemačka klasična filozofija odredila kao apsolutno/radikalno zlo.
Fašizam je apsolutizacija rase, nacije i države. On je, i njihovo pretvaranje i inaugurisanje u vrhovne i vrhunske principe, ali i intezivna totalitarna pretenzija ka pojedincu za apsolutnom identifikacijom sa tim principima.
Fašizam je destrukcija individualnog.
Neki dan sam na javnoj televiziji, više se ne sjećam da li su to bile vijesti, dnevnik ili neka poluinformativna popodnevna emisija, čuo vijest kako vlada sprema zakon kojim bi se očeve prisililo da koriste najmanje mjesec dana porodiljnog dopusta. Prijedlogom se pohvalila, a tko drugi nego ministrica Opačić.
E sad, ako ne razmišljate o ičem drugom osim o simpatičnoj sceni oca koji konačno preuzima aktivniju ulogu u brizi o djetetu onda nemam što posebno za reći. Samo po sebi je lijepo da otac također provodi vrijeme bedinjajući bebača dok majka to vrijeme može provesti na poslu. Malo aktivnije uloge u podizanju mališana ni jednom ocu ne škodi. Za prilog emisiji našli su tako jednog oca koji je doma na porodiljnom, ne bi li prikazali svu ljepotu njegovog angažmana dok djete bljucka po njegovom ramenu. Suza iz oka kanula svima koji gledaju prilog, dok istovremeno polujecajući izgovaraju riječi odobrenja ministrici Opačić; “bravo ministrice… šmrc… eto vidiš kako i otac može paziti na bebu… šmrc… jednako kao i majka… prekrasno… šmrc”.
Da.
Dionice, nafta, euro i druga riskantna imovina pala je na svjetskim burzama nakon prvih rezultata izbora u Grčkoj, Njemačkoj i Francuskoj. Revolucija "austerity measures" je pojela svoju desničarsku djecu. Komentar Guardiana - "očajna noć za Angelu Merkel" nakon gubitka države Schleswig-Holstein; izbori zakazani u najvećoj saveznoj državi North Rhine-Westphalia za 13. svibnja očekivano donose pobjedu 50-godišnje Hannelore Kraft, "kćerke vozačice tramvaja" (Reuters). Socijalist François Hollande izbacio je iz igre desničara Sarkozya sa 53 posto glasova; grčka koalicija radikalne ljevice Syriza druga je najjača stranka u grčkom Parlamentu sa 16,77 posto glasova; desničarska ND ostaje pojedinačno najjača sa 18,85 posto glasova, ali sa padom od 14,6 posto (bez izgleda za koaliciju s radikalnom desnicom koja se protivi neoliberalnom fiskalplanu EU) dok je treća najjača stranka PASOK pao za čak 30,7 posto i osvojio tek 13,18 posto. Mjesta u parlamentu osvojila je i KKE - komunistička partija - i hardcore nacionalisti Golden dawn.
(pregled mandata u grčkom parlamentu: http://www.guardian.co.uk/news/datablog/interactive/2012/may/06/greece-e...)
Temu o Milasu najavio sam još pred godinu i pol u dnevniku „Život je pjesma“, ovdje na Pollitici. Kilu mozga po dvije marke početkom devedesetih „prodavao“ je taj famozni Ivan Milas, čuvar državnog pečata i bečki gostioničar u čijem sam „Agram grillu“ na bečkom Gürtlu jednom (već nakon zatvaranja) slučajno i sam bio. Bilo je to otužno prazno bivše okupljalište hrvatskih gastarbajtera i nacionalista s obaveznim kariranim stolnjacima.
No, iako će Milasa povijest najviše pamtiti po toj „bisernoj“ izjavi i čuvanju državnog pečata, što god to bilo, Milas je ipak bio više od toga. Završio je pravni fakultet, a u Beču se silom prilika našao zbog bijega pred jugoslavenskim pravosuđem koje ga je osudilo zbog nacionalizma. Odležao je prethodno 6 mjeseci u istražnom zatvoru.
Uobičajeno je da svake četiri godine, većinom nakon parlamentarnih izbora, političke stranke provode izbore za stranačka tijela. Iako najveću pažnju trenutno privlače izbori u HDZ-u, nisu nezanimljivi ni oni koji predstoje SDP-u.
Za najvišu fukciju, onu predsjednika stranke, kandidirao se jedino Zoran Milanović dok za ostale vlada prilična gužva. Za 17 mjesta u Predsjedništvu se javilo 42 kandidata (omjer od 1:2,5), između njih će se izabrati četiri potpredsjednika stranke, a na 101 mjesto u Glavnom odboru želi zasjesti njih čak 355 (omjer 1:3,5). Pokazatelj je to da u SDP-u ima doista mnogo ambicioznih ali i da im svaka ambicija prestaje kada se treba suprotstaviti Zoranu Milanoviću. To nije dobro zato što je upravo SDP odmah nakon smrti Ivice Račana napravio ogroman demokratski iskorak i čak dva puta birao između više vrlo ozbiljnih kandidata pa ovogodišnji povratak na samo jednog predstavlja korak unatrag.
