Sorry ( slučaj Ferdelji )
« Želim se ispričati hrvatskim građanima što će, takav je zakon, morati financirati 6 mjeseci dužnosničke plaće. To je naša odgovornost, dakle, imenovali smo i razriješili. To je šteta hrvatskom proračunu za koju ja djelomično preuzimam odgovornost. Naprosto šteta zato što osoba neće raditi svoj posao, a nije ga ni počela raditi. Sorry. »
I tako se Premijer ispričao. A ja sam dovoljno «glupa» da mu vjerujem, jer reče Premijer na istoj konferenciji za novinare da je « bitno da odašilju povjerenje i da im se vjeruje». Da bi im ja vjerovala trebalo bi da je po hitnom postupku poslao u Sabor promjenu zakona po kojem dužnosnik ima pravo primati 6 mjeseci plaću, a da nije ni počeo raditi. U Vladi ste koja predlaže zakone, u Saboru imate većinu i možete ga bez problema izglasati. Tako bi se i u pravima po prestanku radnog odnosa mogli izjednačiti sa radnicima koji ostaju bez posla. Jedino bi vam postoci , s obzirom na visoke plaće, mogli biti znatno manji. U istom bi zakonu mogli predložiti da pravo na naknadu imate samo do novog zaposlenja, jer ionako političari uspješno rotiraju po Trgu svetog Marka. A nešto bi se i uštedjelo.
Doktor Marasovic poznati prijatelj Željka Keruma ušavši u koaliciju s dotičnim izgleda da je poprimio i neka obilježja kerumovštine. Na sjednici Sabora 26.01.2012 u raspravi koja se vodila oko banalnog usklađivanja zakona o školstvu s preustrojem ministarstva mogli smo čuti mnogo različitih bisera a jedan od najboljijh je diskusija čuvenog dermatologa (koji je nedavno u jednoj emisiji na tv-u izjavio kako nije primao bog zna kakve darove u novcu ili naravi jer je dermatolog) u kojoj se dotakao Glavaša te je odmah skočio i uzviknuo ako je Glavaš zločinac onda je i Tito zločinac i treba ga kao takvog i obilježiti (parafraziram) Na što je replicirala jedna istrijanka koja je objasnila da zahvaljujući Titu i ona i dr. Duje danas sjede u HRVATSKOM parlamentu našto je dr. Duje ispalio kako je istina da je Pavelić prodao pola Hrvatske ali je i vratio istru i dalmaciju u sastav Hrvatske.
Iskreno.
doktor Duje bi se trebao pokriti ušima i šutiti i za žive i za mrtve jer je ova izjava ordinarna glupost.
U razvijenom svijetu izbori se gotovo uvijek dobivaju na pitanjima ekonomije. To je naprosto zato što je to najbitnije pitanje koje se tiče svakog pojedinca. Kod nas stvari stoje malo drugačije. Svi izbori koje je dobio HDZ devedesetih su dobijeni na nacionalnim temema što i nije osobito čudno obziorm na rat. Izbori 2000 su dobijeni temeljem loše pretvorbe i privatizacije HDZa. 2003 imamo Sanadera i govor na splitskoj rivi. 2007 opet imamo sa jedne strane Jurčića koji govori o ekonomiji (doduše i o porezima na nekretnine) a s druge strane Sanadera koj ije opet zaigrao na temu nacinalizma i to vrlo vješto. 2011, pola HDZa je u zatvoru, zemlja na rubu kolapsa a izbori opet dobivaju PR agencije a ne suštinski problemi. Zemlja će 2011 završiti sa rekordnih 19 milijardi minusa, nezaposlenost na razini 2003 godine sa trendom rasta, zaposlenost ispod svake kritike, proračun koji je sa 70 milijardi narastao na 120 milijardi u svega par godina bez da se povećala industrijska proizvodnja, samo na temelju potrošnje koju je generirao rast ali i dug.
Žarko Puhovski: prosvjedi u Varšavskoj su drugorazredni politički dogadjaj.
Ima toga još.
Puhovski: "Neovisno o prenapuhanom popisu birača, izlaznost je svejedno mala." LOL.
Možete odabrati auto bilo koje boje, dokle god je ona crna.
Analitičar Žarko Puhovski malu izlaznost objašnjava nepovjerenjem građana u političku elitu, ali i krive procjene građana.
Dalekosežne posljedice
– Ljudi očito nisu svjesni da je referendum o EU, nakon prvih izbora, bio daleko najvažniji događaj koji će imati duboke i dalekosežne posljedice na naše društvo. S jedne strane očito su mislili da je odluka već donesena, da smo već "unutra", a s druge strane naši se građani još uvijek lakše aktiviraju kada je riječ o drugorazrednim političkim događajima, primjerice prosvjedima u Varšavskoj, nego kada se radi o prvorazrednim događajima, kao što je bio nedjeljni referendum o EU – objašnjava Puhovski.
http://dalje.com/hr-hrvatska/hrvati-nisu-izasli-na-referendum-jer-vjeruj...
BTW to je danas (24.1.2012.) objavljeno u Večernjem.
Posve je pogrešna predodžba da je nužno imati loš rejting ako ste u vladi ekonomskog spasa. Prije parlamentarnih izbora mnogo je političkih analitičara, kao i novinara, iznosilo jednostran sud da koja god Vlada preuzme poziciju u ovoj krizi da teško može računati na drugi mandat. Taj je zaključak proizlazio iz same nepopularnosti mjera koje takvoj vladi predstoje. No, kako se pokazalo, ljudi su bili spremniji na teškoće od same Vlade. Ljudi su se pripremili na ozbiljne bolove i na stiskanje zubi, a Vlada se igra dječjih igara. Uz veliku kritiku harača i povećanja PDV-a od 1% za vrijeme posljednjeg mandata HDZ-a, jedino čega se nova vlada dosjetila je isto takvo podizanje poreza. Kada ti u kasici ponestane sredstava, a ti se jedino možeš dosjetiti toga da onda podižeš cijene, onda se stvarno ponašaš kao dijete koje prodaje školjke u Dalmaciji ispred kakve zidine. Nisi skupio dovoljno za slaju, onda je školjka sutra 10kn a ne više 5.
Uđem u trgovinu, kupim čokoladu od 100 gr kojoj je cijena 7 kn, dam prodavačici 10 kn i ona mi vrati 3 kn, pohlepno odmotavam nemoćnu čokoladicu i halapljivo je gutam na putu do kuće sve mljackajući od sreće i zadovoljstva.
Potpišem ugovor sa Optima Telekomom, mjesečna obveza sa moje strane iznosi 260 kuna na razdoblje od 24 mjeseca, sa njihove strane između ostalog (telefon, TV) u tu cijenu ulazi brzina interneta od 5 mbps.
Vatrometi, torte, čestitanja, osmijesi i slatke riječi uljudnih djelatnika prilikom potpisivanja pristupnog ugovora, kao da sam ušao u EU. A ubrzo...
Zaista sam po prirodi strpljiv čovjek, nije mi problem resetirati modem 4-5 puta dnevno zbog oscilacija u internet vezi, nije mi problem ni pregrmiti dodatna "samovoljna" 2-3 pucanja iste te internet veze, čak nije toliko stvar u mojoj strpljivosti koliko sam lijen za zivkati službu za korisnike, lakše mi je stusnuti RESET na uređaju.
Tek periodično pošaljem pokoji mail sa podacima speedtesta koji pokazuju da veza nije stabilna, odnosno da brzina varira i da je rijetko na razini koju su se oni obvezali isporučivati na osnovu potpisanog ugovora.
Evo i detaljnijih rezultata upravo završenog referenduma za učlanjenje u EU. Kao i obično, skupio sam detaljne podatke u jedan Google™ dokument (apsolutno, relativno, usporedba s parl. izborima) koji možete lako skinuti na svoje računalo i dalje obrađivati. Klik na svaku sliku je otvara u punoj rezoluciji.
Najprije, odziv (pogledajte sliku gore). Mnoge se govorilo kako je odziv bio slab, i stvarno je slab, ali ipak nije toliko slab -- u Zagrebu je 55%, u Varaždinu 60%, a najveći je u Preseki (64%), Nerežišćima (65%) i Rakovcu (82%). Kao i obično, najslabiji je van Hrvatske (3,5%).
Referendum o ulaku Hrvatske u Europsku uniju je iza nas. Rezultati su neupitni – dvije trećine glasača izašlih na birališta se opredijelilo za ulazak Hrvatske u EU. Ne mogu reći da sam u potpunosti zadovoljan cijelim procesom ulaska, kao ni razinom komunikacije i participacije građana. Tu krivnju vidim na vladama HDZ-a, koje su cijeli proces držale u potpunoj tajnosti. Niti smo znali o čemu se pregovara, niti koji su rezultati. Post festum objava izpregovaranog može se čak usporediti sa jednom odvjetničkom strategijom, u kojoj se «protivnik» zatrpava takvom masom dokumenata da se u njima ne može (u adekvatnom roku) naći relevantna informacija. S druge strane, postoji (i postojao je) niz objektivnih globalnih faktora zbog kojih bi daljnje odgađanje referenduma bilo pogubno (primjerice, u ožujku će bonitetne tvrtke odlučivati o ratingu Hrvatske, a i sam proces ratifikacije u svih 27 zemalja članica postavlja ozbiljan deadline). Takve okolnosti vidim kao primarni razlog slabog odaziva građana na referendum, u čemu nisam usamljen. Slična je i reakcija profesora Grubiše. U biti razlozi za nisku izlaznost su jedna prilično neegzaktna tema, i siguran sam da će svatko naći svoje razloge – baš kao i ja.
Tako da na samom početku treba ustvrditi – izlaznost je uistinu bila niska u usporedbi s izlaznošću na parlamentarne izbore. Ono što bih u ovom tekstu ipak htio promotriti jest struktura te izlaznosti, koja ipak daje informaciju više. Naime, «manje od izlaznosti na parlamentarnim izborima» nije bog-zna-kakav podatak, pogotovo ako se počne potezati teška artiljerija poput «nelegitimnosti», što je izgleda – nastavak argumentacije anti-EU grupacija koje se ne mogu ili ne žele suočiti sa većinskim mišljenjem građana.
Filozofija je humanog altruizma izgleda pod velikim napadom radikalnog individualizma. Dosadašnje taktike i argumenti očito posve podbacuju i potrebno je, izgleda, početi preosmišljavati samu ideju altruizma od njenih temelj prema gore.
Cinizam, i nepovjerenje koje iz njega logično proizlazi, postali su ozbiljan problem i prepreka obliku društva koje bi ujedno bilo i organska cjelina, ali i onoj, nažalost zaboravljenoj geštaltističkoj ideji sume koja je veća od pukog zbroja svojih sastavnica. Onoga društva koje nije prostitutka koju zlorabite kada vam treba i ne želite znati da postoji kada vam ne treba (ili kada treba nekom drugom) nego društva koje je prijatelj od kojega dobivate i kojem dajete.
Nepresušno pitanje ZA ili PROTIV bilo čega - ovaj puta EU.
Iako je ovaj puta to pitanje u kojemu ono što ćete zaokružiti (ili jednostavno ostati doma) nema sivu i siviju varijantu nego tek čisto da ili ne, odlučivanje je proces. Znanstvenici kažu da je temeljna postavka najvažnija. Ako početnu tezu pogrešno postaviš, nema tog uzorka, eksperimenta, kontroliranja uvjeta ni ponavljanja koja će spasiti tvoj znanstveni rad. Tako je nekako i sa ovom odlukom.
Temeljna postavka kod odlučivanja nekih je suverenitet (na način na koji ga oni doživljavaju), kod drugih je uski, konkretni interes (žele ili ne žele da RH dođe pod primjenu nekog pravila koje im odgovara ili ne odgovara), kod trećih je ostvarivanje promjena, kod četvrtih je zadržavanja statusa quo. Nema ih samo četiri niti pet nego stotine. Koliko god da građani različito doživljavaju društvo u kojemu živimo, koliko god da različito doživljavaju životne prioritete, ne možemo se zavaravati da doživljaj EU nije upravo toliko raznolik.
