Tagovi

Vargate

Gledam danas dnevnik i ne mogu vjerovati što se događa u Hrvatskoj. U stvari, krivo sam se izrazio, mogu vjerovati. Samo se uvijek ponovo iznenadim.
Ministar Varga je unajmio privatne detektive da mu pročešljaju kancelariju i sve ostalo, jer sumnja da ga prate i prisluškuju. Obično ljudima koji sumnjaju da ih prate liječnici propišu nekakvu terapiju ili 15-dnevni boravak u specijaliziranoj ustanovi. Jedino u slučaju ministra Varge on sam sebi propiše 70 000 kuna i pokloni ih privatnoj detektivskoj agenciji. Detektivi nisu ništa našli.

Zašto kažem da je to poklonjen novac? Jer to ministar nije trebao dati privatniku kad već ima državne agencije koje se tim bave. Ili nema?
Još jedan detalj...ministarstvo zdravstva je poslalo upit MUP-u što da napravi u vezi svojih sumnji i paranoje, a MUP im je odgovorio neka se obrate baš toj detektivskoj agenciji.

Malo ću se poigrati s pretpostavkama koje mogu izvući iz ove male priče. Prva je ona što odmah pada na pamet. Detektivska agencija je u vlasništvu rođe. Može biti, ali i ne mora. Ako jest i ako je to istina, onda je problem minoran i svodi se na manju korupciju.

Slon u staklarni ili diskriminacija

Nekoliko puta sam pročitao dnevnike koji se odnose na prosvjede 100 % -nih invalida Domovinskog Rata. Nisam želio komentirati onako bez veze, bez valjanih argumenata. A neke sam dobio i jučer prilikom obiteljskog posjet grobu poginulog bratića, ranjenog 2. 5. 1991. u Borovu Selu a poginuo 9.11. 1991 u Krađićevu kao pripadnik Roda.
http://www.medjimurje.hr/clanak/2899/2010-11-16/stampar-oreski-i-tabacek...
Bilo je neizbježno da se u razgovorima s preživjelim braniteljima dotaknem i sadašnjih braniteljskih prosvjeda. Ni njima mnogima nije jasan motiv za prosvjed. Istina je da su povrijeđeni odnosom vlasti i izjavama ministra Matića i pomoćnika Glavaševića.
Jedni šute, slušaju odmahuju glavom a vrlo mali broj glasno i jasno opravdava prosvjede.

Prosvjed branitelja

Već peti dan traju prosvjedi branitelja ispred ministarstva branitelja. Peti dan 100% invalidi DR-a, u kolicima, traže ostavku ministra koji bi njih trebao predstavljati. Drugi dan prosvjeda je umrla gđa Nevenka Topalušić. Kako je sama rekla, neće otići od tamo. Mogu je samo mrtvu odnijeti. To se i dogodilo.
Stajao sam jučer ispred ministarstva i bio na komemoraciji pokojnoj Nevenki. Okupila se gomila ljudi, svake životne dobi. Ljudi su čitav dan dolazili i palili svijeće ispred ministarstva.
Međutim, i dalje nije jasno zašto se prosvjeduje? Zar nisu braniteljima sva prava ispoštivana? Zar nismo mi povlaštena populacija čija prava regulira zakon, a što je Jadranka Kosor htjela unijeti i u Ustav prije nekoliko godina? Zar se zakon ne poštuje? Zar nije ministar branitelja također branitelj? Ako jest, zašto tražimo njegovu smjenu? Neće li nas on najbolje predstavljati? Točno to je jučer rekao i slučajni premijer. Ma branitelji su samo muhe bez glave i izmanipulirani su do kraja, a ZNA SE tko s nama manipulira. Pošto smo bedaki nije problem s nama manipulirati, zar ne?

Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno

Prigovaraš li mi moja savjesti?
A na što, što već nisam sama sebi prigovorila prije nego li sam odlučila baš to raditi i biti što jesam?

Da li profesionalni vojnik ima pravo reći: 'Ne, ja neću u rat! Moja savjest mi se probudila iz nekih dubina i rekla da to nije u redu, da rat nije ljudski.' Ima, ali onda prestaje biti profesionalni vojnik.
Da li policajac ima pravo reći kako mu se eto, svi navijači gade i kako bi on najrađe da se te grupacije međusobno unište? Da li on ima pravo odbiti takav posao, jer savjest mu kaže da se ne treba takvima baviti? Da li sudac ima pravo reci kako ne želi suditi ovo ili ono, a što mu, eto, baš spada u njegovu specijalizaciju?

'Prigovor savjesti' je na žalost, kao i mnogi drugi pojmovi u našim današnjim životima postao vrlo prostituiran pojam. Savjest, moralnost, etika, naprosto ono iskonsko poštenje, najobičnije vrijednosti koje su oduvijek kao vrijednosti bile na cijeni u društvu postale su riječi bez ikakvog stvarnog značenja. Koriste ih ove i one skupine loptajuci se s njima kao da su to samo njima pripadajuci pojmovi, samo njima. Prostutuirajuci pojam 'prigovor savjesti' nestaje im savjest, te tako ostaje samo prostitucija, što skupina koje to rade, što onih koji im se na identičan način suprotstavljaju.

Bandić i "Bandići"

U novim dogadjajima oko Milana Bandica ako izuzmemo spekulacije o politickoj eutanaziji ostaje dio namjestanja raznih poslova i razno razne makinacije, korupcija i pogodovanje. No Milan Bandic nije usamljen slucaj u cijeloj Hrvatskoj nego je samo paradigma takvog ponasanja obzirom da godisnje raspolaze sa oko 7 milijardi kuna. No Bandici su dobro rasprostranjeni po Hrvatskoj i dovoljno bi bilo procesljati vecinu gradova da pronadjemo slicne radnje poput zagrebackih. evo za primjer slucaj iz Koprivnice.
Znaci gradska tvrtka Trg d.o.o. ciji je primarni zadatak baviti se odrzavanjem nekih gradskih objekata poput gradskih bazena ili doma mladih preko svoje direktorice a vjerojatno pod pokroviteljstvom mocnih ljudi iz politike naumila je nicim izazvano kupiti objekat Peveca koji je u travnju 2012. godine prodavan na javnoj drazbi. Kako je sve islo moze se iscitati iz ovih dokumenata:

Referendum kao odraz

Od prvijenca, "bracnog" referenduma do danas mnogo se promijenilo. Poceli smo citati Ustav RH, analizirati njegove clanke, principe, sam smisao, ne samo naseg, vec opcenito vaznosti tog dokumenta u modernim drzavama.

Pojava referenduma puno je vise uznemirila i uzburkala politicare svih smjerova, one organizirane u stranke posebno, nego sto se to dogodilo s narodom, makar je "osjecaj moci" proizisao dogadanjem pripao narodu. Ta je pojava ona iz koje mi se cini da treba krenuti u razmisljanje.

Osnov demokracije danasnjeg drustva svakako je zamisljen kao stranacki sustav, sustav kojim se okupljeni oko neke politicke ideje organiziraju, zastupaju neke stavove koji su u skladu s postulatima stranke. Tu nije bitno da li se radi o demokrscanima, liberalima, socijaldemokratina. Bitno je samo da svaka grupacija ima odredene postulate koji su joj osnov za politicko okupljanje i djelovanje. Danasnji demokratski, dakle delegatski sustav zamisljen je tako da okupljene grupacije biraju medu sobom svoje vode po odredenim kriterijima koji ce njihovu ideju plasirati dalje kroz siri, drzavni politicki sustav.

"Bezukus" - zadnja faza postmoderne

Kolinda Grabar Kitarovic kandidat je za predsjednicu RH. Frizura stroge uciteljice matematike iz osnovne skole, svjetski background umjesto primjerenijeg osobi, schoolyard-a. Pozadinska slika Darija Kordica, osudenog po svim uzusima svjetske sudske prakse i pjevanje zadanih patriotskih pjesmica, kao da biramo predsjednicu razreda u osnovnoj skoli, po preporuci sustava. Streberski nastup, teski neodgovor na teska pitanja. Da li je ova kandidatura uopce moguca u svijetu u kojem postoji "Ukus"? Cini mi se nemogucim, citav cirkus sa svom medijskom pompom oko njega, rezultat je nestanka svih kriterija, ne samo u politici, vec u drustvu opcenito.

Jovic nije bio bilo tko u RH vec predsjednicki savjetnik. Sve sto mu se mislilo mogao je, naravno, misliti, ali ne i javno izreci. Ivancicu fali kucnog odgoja, kao i velikom broju novinara kad ne razlikuje "dodatnu okolnost" funkcije na izbor rijeci. S druge strane, izreceno nije prvi put u ovim okvirima. Takav savjetnik je i primljen na tu funkciju, sto je takoder nedopustivo i jos jedan veliki ne-drzavnicki gaf Ive Josipvica. Naprosto Jovicu nije bilo mjesto u predsjednickom kabinetu RH, no i za izbor suradnika treba imati kucni odgoj. Dok ekipa na vlasti ne shvati da funkcija ima svoje obaveze i pravila, a kako stvari stoje, daleko smo od tog doba "kulture" imati cemo vrlo neprimjerene izjave i ponasanja, na zalost i djelovanja sve do ureda predsjednika ili Vlade. Da zakljucim, Jovic je sletio s funkcije zbog iste stvari zbog koje je i postavljen na nju. Ni manje, ni vise.

Frljic, ravnatelj Hrvatskog narodnog kazalista u Rijeci na drzavni praznik od drzavne ustanove radi sprdnju. Ruga se kome? Sebi kao drzavnom cinovniku? Ne, on nema postovanja prema drzavi u kojoj zivi, sto je stvar kulture, a ne zastupanja prava ovih ili onih manjina ili opcenito politickog stava. Frljic privatno ima pravo na stav kakav god hoce, na negaciju drzave, kazalista, institucija, umjetnosti, no zaboga, zasto onda ne zivi "pod mostom" upraznjavajuci upravo onaj zivotni stil koji ponasanjem promovira? Ne, on bira drzavu kao mjesto zaposlenja, sigurnost uhljebljenja unutar okvira koje istovremeno negira svojim djelovanjem. On bira kulturu kao djelatnost, a djeluje nekulturom ponasanja. Disident modernog, "Bezukusnog doba"? Sprdnja, rekla bih prije da je to. Sprdnja sa svima onima kojima je u sjecanju i u ponasanju ostalo nesto malo onog iskonskog ljudskog ponasanja, postovanja prema svojoj okolini i ljudima.

Karamarko, Kalmeta, Hajdos, Milanovic... u svakom od njih, kao i stotinama drugih poznatih osoba mozemo naci iste obrasce "Bezukusa". Politika postmoderne je politika sminkeraja bez ikakve kvalitete u akterima. Kultura? Ono sto se danas u nasem drustvu naziva kulturom, cak i umjetnoscu, upravo ono sto je najvise medijski ili institucionalno popraceno najmanje je blisko bilo kakvom stvarnom, unutrasnjem, iskonskom shvacanju iste.

Dojam "bezukusa" sveprisutan je. Novo doba, doba "bezukusa"? Mozda bi trebalo ovu zavrsnu fazu postmoderne koju zivimo nazvati upravo tako. Kao podkategoriju koja je prevladala sve dosadasnje kategorije postmoderne. Oznaku uspjeha procesa koji se od podrucja umjetnosti prosirio na politiku, ekonomiju, na sve sto nas okruzuje, sve do nacina zivota, kucnog odgoja, nacina hodanja ili govora. Vrijeme u kojem zivimo, cini mi se, prvi je put u povijesti uspjelo sazeti sve u jednu tocku, tocku u kojoj nista vise ne postoji. Mislim, naravno, da ne postoji nista vise od onog sto smo znali, sto smo osjecali, sto smo zivjeli. Kataklizma uma, ljudskog, humanog uma. Uma individue, koje prijeci zajednicu u samounistenju. Onog koji postuje svoju okolinu, okvire u kojima bivstvuje i koji ga sprecava da bira bezukusne spodobe kao svoje mentore, bilo da se radilo o primarnom bontonu, umjetnosti i kulturi, okolisu ili drzavi, politici.

Mi smo takvi kakvi jesmo

Nisam ja za te dubokoumne političke filozofije kaj se pojavljuju u zadnje vreme. Ostal bum ja u svom frtalju (kvartu ) v istinskom življenju s jednostavnim ljudima, svakodnevnim brigama i mukama.
Čudne fele smo ti mi mali ljudi. Mi seljaci i radnici vjerujemo svima i moreš ga je…. Svi nam od 1945. do dena denešnjega furt obećavaju bolji i lakši život. Političari raj na zemlji svećenici raj na drugom svetu kad ti bradu podvežu i kad ti zapopeva
Iz dubine vapijem tebi Gospodine
Gospodine usliši glas moj
Neznam.
Ne bi se štel mešati o kakvim paklenim dubinama nam pjeva 130. Ps. no gdo nas bu z ovih dubina zvlekel ni dragi Božek nezna. Stoga mi navek delamo kontru. Kad nam neko nekaj propiše kaj i kak, kam ćeš večeg užitka nego vudriti kontru po svojem. Se zmislite 1971. Ovi malo ozbiljnijih let znaju o čemu pripovedam. Ja se je sjećam ne samo kaj sam se 8.7. oženil s ljubavi mog života, vjenjčanje je bilo u crkvi Marijinog Uznesenja u Novigradu Na Dobri.
Ni bilo po skrivečki ali je bilo par ljudi kaj nisu ušli u crkvu jer tobože su si baš baguša prižgali.

Cvijet Škotske i Ruža hrvatska

Na božićno jutro godine 1950, vrlo rano, po mrklom mraku, nekoliko studenata je provalilo u Westminstersku opatiju, kraljevsku crkvu u Londonu. U jednom kutu je stajalo staro drveno prijestolje ispod čijeg sjedala je bio veliki kamen, njihov cilj.

Pokušali su izvući kamen, ali je staro drvo popustilo, kamen je pao na pod i na njihovo zaprepaštenje, razlomio se na dva dijela. Brzo su utrpali dijelove kamena u auto i nakon neočekivanog razgovora s policajcem koji je bio u patroli i na njihovu sreću nije ništa posumnjao, nestali su u noći.

Kad je ujutro primijećeno da je staro drveno prijestolje oštećeno i da nedostaje kamen, vlasti su pokrenule veliku potragu, ali kamen nije pronađen. Mjesecima kasnije, kamen se pojavio u ruševinama crkve u gradiću Abroathu, u Škotskoj, prekriven škotskom zastavom...

Dejan Jović je jugosloven, ali Ivo Josipović je licemjer

Kao kondom bugarske proizvodnje, pukao je odnos između predsjednika Josipovića i njegovog glavnog analitičara. Pukao je stoga što je iz njega iscurio sadržaj koji je predsjednik ocijenio prijetnjom. Iako je sasvim jasno da je gospodin Jović i kao analitičar i kao profesor vrlo dosljedan, a rekao bih i hrabar, u svom upornom zastupanju stavova zbog kojih ga čovjek može bez problema svrstati u skupinu jugonostalgičara. Kada ga svrstavam u tu skupinu time ga ne želim diskreditirati, ili još manje diskvalificirati. Pročitao sam njegovu knjigu, i neke radove. Ne slažem se s njegovim tezama, ali čovjek piše vrlo jasno. Zapravo, smatram da griješi na razini na koju malo koji njegov kritičar može argumentirano kročiti, te u nedostatku znanja koriste etikete i omalovažavaju čovjeka čiji je jedini grijeh - dosljednost.

Novi dnevnici

  1. monoKracija hoće li ugroziti RH? od aluzija komentara 0
  2. Prosvjed branitelja - apdejt od Weteran komentara 56
  3. Ministarstvo branitelja hitno preimenovati i reformirati od Argus komentara 35
  4. Je li Hrvatska spremna za još jedan građanski rat? od Feniks komentara 41
  5. Verbalni terorist Nenad Stazić napada 100-postotne invalide od vkrsnik komentara 3
  6. Trebaju li političkoj stranci neaktivni članovi? od Zoran Oštrić komentara 0
  7. Medijsko to jest Sveučilište Sjever na entu od bosancero komentara 0
  8. Zašto sam za zabranu zajedničkih lista na izborima (a protiv referenduma) od Zoran Oštrić komentara 10
  9. HDZ nakon Siska hoće li osvojiti RH? od aluzija komentara 3
  10. Vargate od Weteran komentara 16
  11. Kukuriku koalicija sigurno plovi prema debaklu od vkrsnik komentara 66
  12. ona i mi od aluzija komentara 0
  13. Kapital i rad, tržište i država (povodom intervjua s Antunom Vujićem) od Zoran Oštrić komentara 7
  14. Invalidi u minskom polju od timashine komentara 88
  15. Opereta "Invalid je invalid" protiv HRVI, ali i svih branitelja i protiv RH od ppetra komentara 66
  16. Ekonomska sloboda u svijetu od Tko je John Galt komentara 9
  17. Hrestomatija veleizdaje od MKn komentara 60
  18. Ograničenje prava glasa? Ne, ali potiče na razmišljanje od Zoran Oštrić komentara 8
  19. Slon u staklarni ili diskriminacija od boltek komentara 142
  20. Možda im nije jasno, da HRVI ne žele više promatrati uništavanje države koju su stvarali? od ppetra komentara 39
  21. O budućnosti europske energetike u Brislu i Londonu od Zoran Oštrić komentara 3
  22. Prosvjed branitelja od Weteran komentara 209
  23. Prigovor savjesti, kvalitativno i figurativno od lunoprof komentara 75
  24. Dignitet i percepcija od StarPil komentara 23
  25. Tko gnoji hrvatski meinstream fašizmom od sjenka komentara 34

Preporučeni dnevnici

Tko je online

  • Argus
  • bube
  • indian
  • JPeratovic
  • zaphod
  • zrakomlat

Trenutno online

  • Registriranih korisnika: 6
  • Gostiju: 25

Novi korisnici

  • win64
  • Damtiplesku
  • Laganini
  • jeffrey
  • Turist s razlogom